Ruski projekat obnove hegemonske uloge bazira se na nekoliko postulata, od nacionalizma, preko nostalgije za prethodnim vremenima, do kreiranja sukoba među evropskim državama. Ukratko „divide et impera“.
U zavađenoj i podeljenoj Evropi, Rusija skida prašinu sa devetnaestovekovnih teorija Danilevskog i Lamanskog i predstavlja sebe kao „državu-civilizaciju“, istorijsku i kulturnu realnost različitu od evropske, sa posebnom misijom očuvanja tradicije i autoproklamovanim pravom da kreira i zadrži svoju zonu uticaja u geopolitičkoj podeli sveta.
Na taj način Putin predstavlja sebe kao ujedinitelja cele ruske istorije: od Romanovih uzima princip centralne važnosti države, njeno vertikalno uređenje i istorijski kontinuitet. Iz sovjetskog perioda naglašava modernizaciju države, pobedu u Drugom svetskom ratu, prestiž jedne od tadašnje dve planetarne supersile i priznavanje sfere uticaja.
Pravoslavlje se koristi za identitetsko, tradicionalno i moralno određenje u kontrapoziciji sa Zapadom koji se predstavlja kao materijalistički, individualistički i u fazi moralnog i kulturnog raspadanja.
Čitaoci u Srbiji su se naslušali brojnih ruskih epigona u srpskom medijskom prostoru koji već godinama promovišu ruske ideje koje mire imperijalno, teokratsko i komunističko nasleđe, pa je tako moguće kreirati ikonografiju sa Romanovima, ruskim patrijarsima, Staljinom i Putinom.
U poslednje vreme je ponovo aktuelna opaska da je ruska prošlost neizvesnija od budućnosti između ostalog i jer služi za legitimizaciju i opravdanje poteza režima.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












