Holandija je mala zemlja. Mala po površini, bez velikih rudnih bogatstava i sa populacijom koja je kroz istoriju bila premala da bi se mogla takmičiti sa velikim evropskim silama u pogledu broja ljudi, vojske i teritorije. Pa ipak, u nekoliko ključnih momenata istorije, upravo je iz ovog uskog pojasa zemlje između Sjevernog mora i Rajne krenulo znanje koje će mijenjati cijeli svijet.
U 17. vijeku, dok je Holandija gradila trgovačku imperiju koja će povezati Amsterdam sa gotovo svim važnijim lukama svijeta, u njenim gradovima se odvijala još jedna ekspanzija. Sem teritorije, širile su se i granice onoga što čovjek može da vidi, izmjeri i uopšte razumije.
U Lajdenu, Delftu i Amsterdamu, nastajala je nauka novog doba. Kristijan Hajgens je gledao prema nebu kroz teleskope koje je sam unapređivao. Proučavao je Saturnove prstenove i otkrio Saturnov mjesec Titan. Bavio se matematikom, optikom i mehanikom, a njegov sat sa klatnom je omogućio preciznije mjerenje vremena.
Antoni van Levenhuk, poznat i kao otac mikrobiologije, radio je suprotnu stvar. Dok je Hajgens širio ljudski pogled prema svemiru, Levenhuk ga je okretao prema unutra, ka svijetu toliko sitnom da prije njega praktično nije ni postojao za ljudsko oko. Njegova poboljšana sočiva otkrila su mikroorganizme i strukture živog svijeta koje niko ranije nije mogao neposredno da posmatra.
Naravno, nije to bilo samo doba nauke. Holandsko zlatno doba bilo je istovremeno i jedno od velikih razdoblja evropske umjetnosti. Rembrant, Vermer, Hals, Sten i čitava generacija slikara mijenjali su način na koji će Evropa gledati ljude, gradove, pejzaže i iznad svega – svjetlost.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
