Splitske uvale, od Kašjuna do Duilova, jedna su duga neprekinuta linija svih gradskih priča. I kao notno crtovlje, povijest splitske glazbene scene ispisana je u sigurnosti njihovih zavjetrina. Još tamo 1960. na otvorenim bazenima u uvali Zenta – inače domu slavnog POŠK-a – organizirala se ljetna modna revija zvana More-Revija-Split, čiji će glazbeni program postati toliko bitan da će razviti vlastiti život i postati festival, poznatiji kao Melodije Jadrana.
Inspiriran festivalima poput Sanrema, Melodije Jadrana – održavan od uvale Bačvice, preko Prokurativa pa do Zvončaca – postati će poput svjetionika popularne glazbe u gradu, one koja će objediniti s vremenom autohtonu domaću glazbu i neke od najpoznatijih zvijezda ne samo talijanske šansone kao izvorne inspiracije, već i tada još uvijek sumnjičavo gledanog rokenrola.
Na njemu ste već 1968. mogli gledati i slušati Arsena Dedića s To Je Moj Svijet, Beti Jurković koja izvodi Moju Obalu, ili Vicu Vukova i njegovu legendarnu Dalmatinsku Elegiju.
Ali, mogli ste doživjeti i nastupe Domenica Modugna, Gina Paolija, kao i – i dalje zvuči nevjerojatno – live nastup The Hollies, jednog od najpoznatijih svjetskih pop-rock kolektiva te rane žanrovske ere.
Split se tu otvorio svijetu, nudeći mu svoj status i dalje itekako skrivenog dragulja istočne jadranske obale kao protuvrijednost trendovima koje je jedva čekao prigrliti i adaptirati.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
