Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Jurica Pavičić je pisac, kolumnista, scenarista, filmski kritičar iz Splita. Još 1997. objavio je triler Ovce od gipsa, po kom je snimljen film u režiji Vinka Brešana Svjedoci. Za scenario tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom festivala u Puli.
Napisao je i romane: Nedjeljni prijatelj (2000), Minuta 88 (2002), Kuća njene majke (2005), Crvenkapica (2006), Žena s drugog kata (2015), Crvena voda (2017) i Prometejev sin (2020); zbirke priča: Patrola na cesti (2008, po čijoj naslovnoj priči je snimljena mini-serija u režiji Zvonimira Jurića), Brod u dvorištu (2013) i Skupljač zmija (izbor najboljih priča s pogovorom Dragana Velikića, 2019); monografije: Hrvatski fantastičari – jedna književna generacija (2000), Postjugoslavenski film – stil i ideologija (2011) i Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja (2017); zbirke eseja i kolumni: Vijesti iz Liliputa (2001), Split by Night (2003), Nove vijesti iz Liliputa ( 2011), Knjiga o jugu (2018).
Ovo je njegov izbor:
***
Obrazloženje mog izbora deset najprimjerenije je početi onim čega na popisu nema. Nema Krleže, jer romani nisu njegova najbolja djela. Nema Marinkovića, jer mi – iako moj Dalmatinac – nikad nije bio blizak. Zato je tu Slobodan Novak koji je kao čovjek bio strašan – ali „Miris zlato i tamjan“ je za mene najbolji jadranski roman.
Tu su i „Picukare“ Đure Vilovića, roman koji je pao kao žrtva autorovog političkog idiotizma. Šteta – jer je to moćna knjiga o jednoj stvarnijoj, tegobnoj, nimalo polinezijskoj Dalmaciji.
Htio sam da na listi bude i knjiga iz 21. stoljeća, ne samo 20., pa ih zato i ima. Da sam imao mjesta za još jednu, dodao bih „Mladenku Kostonogu“ Želimira Periša, a da je popis širi na njemu bi bilo još bar poneki Tišma, Velikić ili Pekić.
Ipak – od svega mi je najviše žao što se osim romana ne biraju i priče. Jer – mislim da su kratke priče Lane Bastašić, Zorana Ferića, Tanje Mravak i Asje Bakić najbolje što se u kasnom 20. i 21. stoljeću pisalo na štokavskom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
