Tamara Džamonja Ignjatović, profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu
***
Knjige
Knjige koje sam najviše volela u detinjstvu bile su vezane za odnose ljudi i životinja, „Sebastijan i Bel”, „Beli očnjak”.
I priče o mogućem prijateljstvu ljudi koji su iznad sukoba suprotstavljenih strana (u mom detinjstvu su to bili kauboji i Indijanci) ostavile su svoj trag do danas.
Posle toga, krajem osnovne škole sam čitala Remarka, priče o dobrim ljudima u teškim vremenima, otkrivala poeziju kroz Prevera, a sa adolescencijom su došla i sva tipična preispitivanja koja sam pronalazila kod Hesea, Kafke, Kamija, pa nezaobilazni Dostojevski, kasnije “Hadrijanovi memoari” Margaret Jursenar.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Sadašnje korporacije nisu vrednosno odmakle od prošlog veka kad su muškarci sa cigarama i viskijem „negovali“ porodične vrednosti kod kuće sa suprugama, a romantične veze na poslu sa svojim sekretaricama
Svakodnevni ljudski život ne karakteriše nasilje, eksploatacija ili ravnodušnost. Daleko od toga. Istraživanje otkriva da nam je duboko stalo jednima do drugih i da bismo radije pomogli svojim bližnjima nego da im ne pomognemo