
Ponekad zamišljam sebe kao zatvorenika
Bio sam mnogo puta u bolnici, imao nekoliko teških operacija, moje sobe nisu gledale na more već uglavnom na neokrečene plafone ali, pazi sada, ponekad sam se osećao divno?!

Bio sam mnogo puta u bolnici, imao nekoliko teških operacija, moje sobe nisu gledale na more već uglavnom na neokrečene plafone ali, pazi sada, ponekad sam se osećao divno?!
Da li se i ti ponekad pitaš što je u nama ostalo od te mladenačke drčnosti, od tog osjećaja da možemo sve? U potrazi za tim bezobraznim mladićem u sebi, za tom drčnošću, za veseljem igre, odlučio sam da nakon pedeset i pet godina ponovo snimim kratki film
Šta se desilo sa tim skoro stidljivim i obrazovanim momkom da se nađe u vrtlogu rata kao osoba koju optužuju za ratne zločine ni danas mi nije jasno. Ipak, na neki način se smatram odgovornim…

Bježim, sve češće imam tu potrebu, u vrijeme gdje su stvari za mene bile puno nevinije, ili ih barem takve pamtim – u djetinjstvo

Niko nas ne tera da je oslobodimo krivice, ako krivice ima, ali od nas se traži da, ipak, zavirimo u svaki aspekt njenog života i karijere i osvetlimo ga, ne bismo li imali što objektivniju sliku

"Kada dođeš u ove godine, svi te naveliko slave, ali ti više nitko ne želi financirati film“

Jednom sam se požalio nekom psihijatru kako sanjam strašne snove, da često imam noćne more, a on mi je na to odgovorio: „Obratite mi se kada prestanete da sanjate“

Odlazak Dejvida Linča, reditelja čiji su filmovi izgledali kao snovi

Kraj je neminovan, došli smo i otići ćemo, u tome nema ništa mistično, jedino je poželjno da bude brz, ali pravo pitanje je kako do njega doći
Svima nama koji pamtimo Tita, Nebojšu Đukelića, "Kino-oko" i bolje dane, Woody Allen mora da je nešto značio u životu