Kad političari (ne) čitaju

Pristojni građani, oni koji vjeruju u moć znanja, žive u čvrstom uvjerenju kako bi nam bilo bolje da nad nama vladaju ljudi koji se knjiga ne plaše, nego ih s velikom strašću uzimaju u ruke. Bi li zaista?

Od tuđmanolekta do kaj-ča-što

Hrvatski se jezični nacionalizam domislio spasonosnom džokeru, rješenju koje uvijek vadi kad se nakupe frustracije. Nema veze, napisat ćemo zakon. Zakon o jeziku. Hrvatskom jeziku, naravno. Jednom kad budemo imali taj zakon, svi će problemi biti riješeni i vratit ćemo se u stanje djevičanske čistoće kojem žudimo

Kako sam postao naprednjak na Najlon pijaci

Regularnim putem, osloncem samo na papire koje ima svaki obični državljanin, čovjek može stupiti samo u čekaonicu. Da bi stupio u ordinaciju, i to odmah, a ne za nekoliko mjeseci ili godina, kad bude prekasno, treba mu nešto više. Dokument koji je više od toga

Nisu preletači krivi, problem je u nama

Ne kažem da famozni žetončići nisu bitange koje zaslužuju prezir. Samo je smiješno da se zreli ljudi uvijek iznova iščuđuju nad nečim što je (odavno) postalo toliko normalno da više nitko nije kadar zamisliti budućnost u kojoj se ljudi neće prodavati odnosno kupovati