Kako se Dik naljutio na mene
Nekoliko godina kasnije ugledao sam Bogdana Diklića u Ilici u Zagrebu kako stoji pred izlogom nekog dućana...
Nekoliko godina kasnije ugledao sam Bogdana Diklića u Ilici u Zagrebu kako stoji pred izlogom nekog dućana...

Okolnosti u Kninu u kolovozu 1995. dosta su drugačije od okolnosti u Beogradu u ožujku 2025. Ali ponešto je opet jezivo slično

Pravu ljubav, sa svim njezinim lijepim i ružnim licima, i nježnu i okrutnu, i uzvišenu i nisku, i slatku i čudovišnu, upoznat ćemo tek kad to vrijeme dođe

Jedino čemu se ja, Dražo, nadam je da ću umrijeti prije nego neizbježno počne novi rat između Srba i Hrvata. Ne znam točno kad će to biti, ali mislim da mogu s velikom pouzdanošću predvidjeti kako će početi

Ima li boljeg dokaza da ovu srpsku revoluciju instruirate vi Hrvati, kako zadnjih meseci pričaju Vučićevi mediji?

Nemojte se boriti protiv dece, to je sramota. Što je veliki pjesnik Duško Radović prije pedeset i više godina napisao, a danas je možda življe i važnije nego ikada?

Naočit, visok i mršav, plavook, nasmijan, Zoran Milanović je bio velika nada hrvatske ljevice...

Kritičari, prevodioci i novinari preporučuju knjige koje bi mogle da obeleže i 2025, od mangi, preko istorije, do romana Roberta Perišića

Kako je Ante Tomić otkrio grešku u kvizu "Uhvati zeca" autora Predraga J. Markovića i ko nam je uopšte smestio kurajbera?

Zasad su super klinci i klinceze. Što bi se reklo, protestuju "ko veliki", ne ’vataju se na bućkalo...

Pojavio se taj momak koji je na glavu navukao kapuljaču sa maskom...
"Đe si, zemljače"

Ima Milanovića koji nisu bez talenta za liderski posao, koji imaju hrabrost, integritet i viziju da stanu na čelo jednog naroda

Sreću čine male stvari, da rešiš ukrštenicu, kupiš omiljene novine ili da naprosto odeš na voz a da ti se usput ne sruši država na glavu zato što je neko rekao: “Ma ko ga j…”

Kasnije je ta rečenica mnogo puta citirana, danas se doživljava gotovo kao narodno dobro, ali je, pohvalit ću se, ostala upamćena samo zato jer sam je ja zapisao

Bio je devedesetih u Hrvatskoj u onoj vrsti statusa u kojem se danas nalaze Goran Marković, Srđan Dragojević ili Želimir Žilnik u Srbiji

Ja pišem ljubavne priče jer glupi balkanski muškarci ništa ne čitaju. Da pišem za muškarce, bio bih kruha gladan

Ni savremene ustaše ni savremeni četnici pojma nemaju zašto su to postali, osim što su pankeri izumrli kao buntovnici, pa mu to izgleda dođe kao džiberska zamena za pank