U jednoj rečenici rezultati izbora za Evropski parlament (EP) u 27 zemalja članica EU mogli bi se opisati: šasija drži, motor je u kvaru. Proevropske snage su i dalje većina u EP, ali je srce Evrope u stanju šoka. Nije samo motor EU, Francuska i Nemačka, u kvaru već i njeno tvrdo jezgro. Ekstremna i tvrda desnica su pobedile ili ostvarile najbolje istorijske rezultate ne samo u Petoj republici i Saveznoj Republici nego i u Italiji, Holandiji, Belgiji kao i u Austriji (nije među osnivačima EU, ali se uvek podrazumeva kao deo tzv. Kerneuropa).
Miopija, pojačana podmuklom kampanjom preko društvenih mreža i tzv. alternativnih medija, da je rešenje za pitanje migracija, geopolitičkih i ekonomskih kriza, klimatskih promena, u demontiranju EU i povratku na nacionalne, suverenističke politike, sve se više širi Evropom. Neobrazovanost, površnost, nezainteresovanost i politička nepismenost ozbiljnog dela evropske populacije dovodi u pitanje i notornu činjenicu da je samo više EU, više integracija, više federalizacije, više proširenja recept za povećavanje autonomije EU, više bezbednosti i sigurnosti i bolji standard života.
Pitanja koja stavlja u prvi plan ekstremna i populistička desnica jesu realna i prisutna u svakodnevnom životu: pitanja migracija, islamskog fundamentalizma, cene tzv. zelene tranzicije, broj gubitnika tranzicije, stagnacija plata, inflacija, rat i geopolitička pozicija Evrope. Ali, po dobrom običaju, rešenja koja nudi ekstremna i populistička desnica su sva pogrešna, prevaziđena ili kontraproduktivna.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se