Koliko puno para je dovoljno puno para? Kada je u oktobru 2021. potvrđeno da je saudijski Public Investment Fund, nakon što su se na majku zakleli da ustvari ne slušaju saudijskog princa koji im je samo dao lovu, preuzeo United dugo se slavilo i plesalo po pubovima Newcastlea. Dobro, dijelom zbog činjenice da su se riješili Mikea Ashleya, ali i zbog toga što su Svrake zagazile u duboko bogatstvo.
Nije bila nikakva tajna – u stvari jeste, zakleli se – da je preko noći Newcastle United postao vlasništvo najbogatijih ljudi na planeti, pa se brže-bolje zaključilo kako će ovaj legendarni klub vrlo brzo kupiti i uspjeh. Jer šta ti treba – malo aktivnosti na tržištu, dovedeš ponekog igrača, i eto te, preko noći u borbi za trofeje.
Takvo je površno razmišljanje dobilo i nešto što je bio privid potvrde u plasmanu Uniteda u Ligu prvaka. Newcastle je, skoro baš preko noći, došao u društvo velikih, ozbiljnih, i to u grupi sa Borussijom, PSG-om i Milanom. I nema baš nikakve sumnje da je Newcastle to i zaslužio, jer su igrali dobar fudbal, i to sa pojačanjima koja nisu bila spektakularna ni senzacionalna. Međutim, promijenila se još jedna bitna stvar, i to upravo ova s početka priče. Percepcija o Newcastle Unitedu.
Ne, naravno, samo među njihovim navijačima, jer to je najmanje važno – nije se ni Mike Ashley pretjerani sekirao za navijače, zašto bi Saudijci? – nego i u medijima – što je, opet, jednako nevažno – ali i – e to je jako važno – i na tržištu. Newcastle je došao u ravan sa Manchester Cityjem, Chelseajem, PSG-om i tu u kontekstu vrijednosti novca kojeg imaju. Oni su ušli u uski krug nouveau riche klubova za koje se podrazumjeva da će morati da plate nemalo više od drugih, bez obzira na vrijednost koju kupuju.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
