Bosna i Hercegovina traži novog selektora fudbalske reprezentacije. Faruk Hadžibegić nedavno je završio svoj drugi mandat, nakon čitave četiri odigrane utakmice. Koje su mu bile sasvim dovoljne da se pristojno osramoti, obzirom da je upisao tek jednu pobjedu, te tri poraza od kojih je posljednji bio i najsramotniji, od Luksemburga. I naravno, sam poraz kao poraz nije problem, čak ni kada dođe od takvog protivnika, čak ni kada je drugi u karijeri (izgubio je od Luksemburga i na klupi Crne Gore), ili je barem manje sramotan od načina na koji je BiH igrala pod Hadžibegićevim vodstvom. A pogotovo je manje sramotan od njegova odnosa prema samom porazu, odnosno u konačnici prema reprezentaciji.
No, to je manje važno za ovu priču. Važno je da, je li, Bosna i Hercegovina opet traži novog selektora fudbalske reprezentacije. Do sada smo oprobali gotovo sve – staru jugoslavensku školu (Fuad Muzurović, Džemaludin Mušović, Mišo Smajlović), probali smo i svoje neisprobane legende (Blaž Slišković, Meho Kodro) ili svoje donekle i djelomično uspješno isprobane legende (Faruk Hadžibegić, Mehmed Baždarević), kao i one davno dokazane (Duško Bajević). Probali smo i tuđe legende (Ćiro Blažević, Robert Prosinečki), probali smo i stranca (Ivaylo Petev). I ništa nije dalo rezultat. Gotovo ništa.
Fudbalski navijači imaju svoje nepisane zakonitosti. One su svuda iste i imaju dvije iste polazne tačke – rezultat i nostalgiju. Jer rezultat je nepobitan i najvažniji, a teza da je sve nekad bilo bolje sama po sebi dovoljni privlačna. Kada je BiH u pitanju onda je savršen primjer takve zakonitosti Safet Sušić.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
