Na kraju je čitava priča završila onako kako je i trebalo da završi.
Nisu dopustili iznenađenje, nisu dopustili da im isklizne iz ruku, ali ipak su dali kakvu takvu nadu Interu i plesali po živcima svojih navijača. Činili ih zabrinutim i nervoznim. Jer to je Napoli, to je Napulj, to je normalno, tako mora biti.
Malo je više čikica sa radiom prislonjenim na uhom, ali vijesti putuju mnogo brže, loše pogotovo, i ona iz Coma da Inter vodi prostrujala je tribinama poput jednog velikog šamara i dodatne knedle u grlu.
Pogled na sat, grickanje noktiju, pa opet pogled na sat, vrijeme leti, evo već je skoro i poluvrijeme, još samo koji minut, nije valjda da ćemo…. Nije valjda…
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
