Mnogo toga smo naučili u fudbalskoj sedmici koja je iza nas. Recimo, konačno smo dobili potvrdu da Vincent Kompany nije dovoljno dobar trener da bi vodio klub poput Bayerna. Liverpool nije u stanju dobiti Fulhama, pa je sada jasno da ako i budu prvaci, to će biti isključivo zato što je Arteta nesposoban i što je Pep Guardiola ustvari prevara.
Za Hansija Flicka već odavno znamo da je neznalica, a zar nam to ove sezone nije dokazao i Carlo Ancelotti? A tek Juventus i nesretni Massimiliano Allegri! Ali čekaj malo, pa on više nije tamo, tamo je trener Thiago Motta? Svakako ni on nema pojma, nije u stanju dobiti Veneziju.
Do sada ste već shvatili da Fudbal ponedjeljkom voli pretjerivati i vjerovatno znate gdje ovo vodi. Ovog vikenda nije dobio Bayern, nije dobio ni Liverpool, nije ni Barcelona, što znači da smo od top pet liga samo u Atalanti i PSG-u imali lidere na tabeli koji su slavili. Što nas je vratilo na pitanje o kojem se često raspravlja na piću nakon posla Fudbala ponedjeljkom – dakle dok sjedim sam za šankom i buljim u toplo pivo.
Zar je fudbal baš toliko zglajzao da više ni remi s igračem manje protiv solidnog protivnika nije dovoljno dobar? Ili da je svaki poraz favorita ne iznenađenje, nego prvoklasna senzacija, totalna katastrofa?
Ali moderni fudbal poodavno nas je doveo u tu tačku i jasno je da iz nje nema povratka. Čitava jedna generacija fudbalskih navijača odrasla je na nečemu što bismo mogli nazvati automatizmom rezultata, po kojemu favoriti prosto moraju pobjeđivati. U zadnjih deset godina imali smo 16 klubova koji su bili prvaci u top pet liga, od čega su samo Bayer Leverkusen i Leicester titule osvajali prvi put.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
