Kad dočekaš trofej nakon 119 godina

Možete biti vrhunski pisac, možete izmisliti čitav svijet, paralelnu dimenziju, možete iskarakterizirati vrhunske likove ili napisati bizarni skandi noir zaplet, rasplet, pa još tri raspleta i dva zapleta, možete biti i nobelovac i bookerovac, ali teško ćete naći prave riječi da opišete ljude, obične navijače, stare i mlade, kako slave prvi veliki trofej nekog kluba u istoriji.

I možda je ovog vikenda bilo i boljih i zanimljivijih utakmica i dešavanja, ali čitava ova igra koju volimo stala je u posljednji sudijski zvižduk na Wembleyu.

Jeste, priča o Pepu Guardioli u nevjerovatnom završetku sezone bez osvojenog trofeja opet će pokupiti naslovnice, pogotovo one kroz dan ili dva. I pitanje šta se ove sezone desilo Cityju sasvim sigurno ima zanimljiv odgovor, od Rodrija preko Fodena do rastanka sa De Bruyneom. Na kraju krajeva, sa sportske strane, zanimljiva je i priča o tome kako je ovaj Crystal Palace stigao do finala i pod vodstvom sjajnog Olivera Glasnera stigao do trijumfa i prvog pehara u istoriji.

Ali trenutak kada je sudija odsvirao kraj, Fudbal ponedjeljkom je shvatio da je ovaj trofej mnogo važniji onima na tribinama, pa čak i nama koji smo daleko i koji s Palaceom nemamo veze, nego samim igračima i trenerima.