Zar nije čudno pomisliti da se u ljeto ne računa petnaesti jun a računa petnaesti septembar? Biće da je obrazovni sistem taj koji je diktirao poimanje godišnjih doba, mnogo više kroz svoj kalendar nego kroz udžbenike. Prosto je, ljeto počinje kada krene raspust, pogotovo ako ste na moru te umjesto da ujutro pakujete školsku torbu grabite peškir i pravac na plažu.
Isto tako, ljeto se završava kada peškiri odu u ormare a torbe na ramena. Koliko god puta da smo jedni drugima obećavali da ćemo i septembar iskoristiti za plažu, to se nikad nije desilo. Prošlo je dvadeset godina od izlaska iz školskih klupa, ali se ništa nije promijenilo, septembar nije ljeto, u septembru se ne ide na more.
Nekako zbog toga je sport postao vjesnik jeseni. Kvalifikacije za evropska takmičenja te početak liga pokazuje nam da je avgust došao i da će uskoro priroda promijeniti boju. Ove godine u sličnom periodu imali smo i Evropsko prvenstvo u košarci tako da su svi pokazatelji tu. Tako dolazimo u period koji definišemo kao “ono vrijeme u kojem pet/jedanaest momaka sa loptom odlučuju kako ću se osjećati toga dana”. Iz umišljene ljetnje “bonace” ušli smo u nervozu sportskih nadmetanja.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
