Divimo im se onoliko koliko su čekali i patili

Nije ovaj vikend bio pretjerano veseo za ljude. Naravno, uvijek ima idiota koji uživaju u sukobima, u ratovima, u krvoproliću, pogotovo kada su taman dovoljno daleko da ih ta krv ne prska po novom džemperu. Ali za nas koji se smatramo ljudima, kojima je pun kurac ratova, podjela i mržnje, sve te rakete, dronovi, puške i noževi, huškanje i ujedanje, ovo nikako nije bio dobar vikend. Jebali vas vaši i naši, da vas jebali. I, da se ne lažemo, nije da nam fudbal, igra koju toliko volimo i kojoj se toliko posvećujemo, daje previše prilike da pobjegnemo iz realnosti. Naprotiv, najčešće je sve ono što ju okružuje ako ne veće, onda jednako veliko sranje s kojim se ponekad teško nositi i s kojim je teško živjeti.

Ali zato čovjek mora uživati u malim stvarima. Ili velikim pričama, kako hoćete. A bolja, ljepša, zabavnija, emotivnija ovog ponedjeljka od one Leverkusenove ne može biti. Valjda do zadnjeg trenutka, do zvižduka koji se zapravo nije ni desio, ili možda i jeste ali ga niko nije čuo, nad glavom, nad BayArenom, nad Leverkusenom je, baš poput Bayer-Kreuza, lebdio Vizekusen. Osjećaj je to kojeg poznaju samo navijači luzerskih klubova – oni koji su manje ili više često bili na pragu uspjeha, kojima govore kako su, eto, igrali najljepše ili najbolje, koji su mnogo puta bili treći, još više puta drugi, ali nikad, baš nikad prvi. I džaba i tabela i to što nisi izgubio utakmicu i što imaš plus sto i što znaš da računaš i da si iracionalan, džaba sve. Kad god digneš glavu, vidiš ga kako lebdi, kako ti se smješka, kako te zajebava…

Vizekusen, Vizekusen, Neverkusen, Neverkusen, Nikadkuzen, Nikandkuzen…

I onda kad jednom dođe, vaš organizam više nema normalne reakcije. Niste sigurni da li implodirate ili eksplodirate, vrti vam se u glavi i stomaku i ne znate da li da plačete ili da se smijete i sve to radite odjednom. I onda se samo pustite.

O Bayeru iz Leverkusena se nema ništa novo reći, ništa novo što već Fudbal ponedjeljkom nije pisao, ili o čemu nismo pričali ili pisali bezbroj puta. Ali o ovoj generaciji Bayera iz Leverkusena će pisati i pričati još jako jako dugo i diviti ćemo joj se otprilike onoliko koliko su oni čekali i koliko su patili od Neverkusena. Dvadeset, trideset, pedeset, sto godina. Jer oni to zaslužuju. Ovdje ćemo ponoviti samo ono osnovno, ono što će stajati u svakom fudbalskom bukvaru – (trenutno) 16 bodova prednosti u odnosu na deceniju dominantni Bayern, 29 od 29 utakmica u Bundesligi bez poraza, što je rekord, a onda i još ukupno 43 utakmice bez poraza u svim takmičenjima. Zasad. Do kraja sezone će, osim što će slaviti, igrati i u finalu DFB kupa, a u jako dobroj situaciji su i u Europa ligi.

Xabi Alonso Bayer je preuzeo u oktobru 2022., dok je ova ekipa još uvijek bila u borbi za ostanak. U prvih sedam utakmica dobio je jednu, do revanša s Monacom u Europa ligi u februaru u 19 utakmica imao je po 7 pobjeda i 7 poraza. U 60 utakmica nakon Monaca izgubio je – tri. Dobio je 47.

Bayer Leverkusen je prvak Njemačke. I to kako!