„U derbiju nema pravila“. Ovu floskulu slušamo otkako znamo za sebe, i prenosi se na svaki sport u kojem igraju Crvena zvezda i Partizan. Dakle, trenutna forma, kvalitet kadra, problemi ove ili one prirode, sve to bacite kroz prozor. Derbi, to vam je odvojeni mikrokosmos i ima svoja pravila. A pravila su da nema pravila.
Videli smo hiljadu puta da sintagma itekako ima na šta da se osloni u praksi. Zvezdaši se, recimo, sećaju kako je klinički mrtav sastav Zorana Krečkovića, koji je zbog opšte besparice trenirao u beogradskom Hajd parku, oborio na pleća evroligaški Partizan Duška Vujoševića kada to niko, pa ni sami igrači-volonteri nisu očekivali.
Posle je naravno bilo šta je bilo, ali ta pobeda se pamti. Taj dan pripao je Zvezdi.
Kontra-primer bi recimo mogao da bude trijumf u kupu u februaru 2016, kada je Partizan Aleksandra Džikića čistom snagom volje i manijačkom energijom izbacio Crvenu zvezdu iz takmičenja.
Ta Zvezda je, nota bene, kasnije otišla u četvrtfinale Evrolige i igrala možda i ponajbolju košarku tokom mandata Dejana Radonjića. Njen dres su te sezone nosili i odlični Majk Cirbes, Kvinsi Miler, Tarens Kinsi i drugi. Ali džaba – kad je derbi, ne igraju imena, nego kako se postavite na parketu.
Ove sezone, prvi derbi – ujedno i prvi evroligaški derbi – nas je zatekao u dosta specifičnom raspoloženju. Crvena zvezda je, po mnogim ocenama, odigrala dobar start sezone i ostvarila pet pobeda u prvih deset mečeva, uz nekoliko legitimnih povika da je u makar tri utakmice oštećena od arbitara.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se