Kada sam počela da radim na doktoratu, zanimale su me osobine koje ljudima omogućavaju da zauzmu svoje mesto, ostvare ciljeve i sačuvaju sebe dok grade život kakav žele. Istraživala sam samoefikasnost, prihvatanje sebe, postavljanje granica i psihološku fleksibilnost, pokušavajući da razumem zbog čega neki ljudi lakše ulaze u izazovne situacije, preuzimaju odgovornost, podnose neuspeh i nastavljaju dalje čak i kada nemaju garanciju da će uspeti.
Verovala sam, kao i većina psihologa obrazovanih u tradiciji koja individualne razlike objašnjava onim što se nalazi unutar čoveka, da ćemo dovoljno dobar odgovor pronaći u njegovim osobinama, uverenjima i veštinama. Ako osoba više veruje u svoje sposobnosti, nauči da prihvati sebe i onda kada pogreši, postavi granicu i prilagodi ponašanje zahtevima trenutka, biće spremnija za liderstvo, pregovaranje i sve situacije u kojima treba da zna ko je i šta želi.
Nalazi mog istraživanja potvrdili su koliko su te osobine važne. Ipak, pred kraj počelo je da me prati pitanje koje nisam dovoljno postavljala na njegovom početku: gde se sve te osobine razvijaju?
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se













