Vanjski neprijatelj nikad ne spava, rečenica je kojom se održavala borbena gotovost cijelog niza generacija u bivšoj Jugoslaviji. Kad je, međutim, vrag zakucao na vrata, a po gradovima nekad zajedničke zemlje krenula padati minsko-eksplozivna sredstva namijenjena uništavanju neprijateljske tehnike i žive sile, vanjskog neprijatelja nije bilo nigdje. Država se raspala, a đavolji skot se nije ni trznuo u snu, a kamoli probudio.
Stoga je današnja generacija političara po državama koje su nekad bile republike socijalističke i federativne zajednice, mnogo mudrija. Jer, pokazalo se da nije dovoljno pričati o vječitoj budnosti vanjskog neprijatelja, nužno je stalno njime mahati na što konkretnijim primjerima, kako bi se pokazalo da vrag plete svoju podlu mrežu bez prestanka. A pokazalo se, i to u praksi, da se rijetko što tako dobro pretvara u glasove na izborima kao potpirivanje straha od vanjskog neprijatelja koji samo što nije udario na naše obitelji i koji se, dakako, jako dobro razumije, a vjerojatno i surađuje s političkom konkurencijom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
