Politika

“Semper idem”, i 25 godina kasnije (skoro) sve je isto

Dve i po decenije od 2000. ponavljaju se isti obrasci, pobune i represije. Gotovo identične ostaju i dileme koje prate studentski bunt: da li ulaziti u izbornu arenu ili ostati van nje, kakav je odnos sa opozicijom, da li ići sa ekspertskom ili političkom listom na izbore, da li izborni proces ima smisla u uslovima sistemskih nepravilnosti i kakav je domet simboličkih akcija poput pešačkih marševa kroz Srbiju

Beograd, Srbija, na prelazu milenijuma / ERIC FEFERBERG / AFP / Profimedia
јан 01 2026, 06:00

Podeli

“Semper idem” ili u prevodu “uvek isto”, politički, u današnjoj Srbiji, nesumnjiv je osećaj svih onih koji su bili politički aktivni krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih.

Poteze studentskog pokreta danas i tadašnjeg “Otpora” sa jedne strane i Slobodana Miloševića i Aleksandra Vučića sa druge strane, ne povezuje samo površna simbolika, već čitav niz dubinskih obrazaca političkog odgovora sistema na njega.

Dve i po decenije kasnije, kao u loše naučenoj lekciji u kojoj “istorija nije učiteljica života”, ponavljaju se isti obrasci, pobune i represije. Od znaka (pesnice i krvave šake), preko insistiranja na horizontalnoj organizaciji bez formalnih vođa, nenasilnih akcija, ironije i javnih performansa, do podrške javnih ličnosti, glumaca, sportista i univerzitetskih profesora.

Isti je i refleks vlasti: diskreditacija kroz propagandu, optužbe o “stranim centrima moći”, pokušaji kriminalizacije bunta, selektivna hapšenja i represija koja ima za cilj zastrašivanje.

Kao i pre dve i po decenije, sistem reaguje nervozno upravo onda kada se suoči sa pokretom koji ne može lako da personalizuje, kooptira ili razbije klasičnim političkim sredstvima.

Gotovo identične ostaju i dileme koje prate studentski bunt: da li ulaziti u izbornu arenu ili ostati van nje, kakav je odnos sa opozicijom, da li ići sa ekspertskom ili političkom listom na izbore, da li izborni proces ima smisla u uslovima sistemskih nepravilnosti i kakav je domet simboličkih akcija poput pešačkih marševa kroz Srbiju.

No, krenimo redom.

MAGNA PARS EST MEMORIA

(SEĆANJE JE VELIKI DEO SVEGA)

Najvažniji politički pokret bio je onaj koji su inicirali studenti koji su se okupili prvo oko studentskog pokreta, a onda Narodnog pokreta “Otpor”. Danas osporavan i lažno diskreditovan, jer ga niko nije branio, ovaj pokret je zapravo bio najvažniji činilac koji je omogućio Srbiji da okusi slobodu i demokratiju. Nikad pre toga, vlast u Srbiji nije promenjena na izborima koje je organizovala vlast.

Formalno nastali u oktobru 1998, studenti su tada rekli da oni zapravo postoje “od kada i nezadovoljstvo mladih ljudi događajima u Srbiji”. Mnogi od njih bili su učesnici većine studentskih protesta tokom devedesetih.

Ipak, želja da se organizuju na nov način, u “Otporu”, javila se posle donošenja zakona o informisanju i univerzitetu kojim je vlast htela da potčini slobodoumne profesore i objektivne novinare i drastično kazni sve neposlušne.

Registruj se i čitaj POTPUNO BESPLATNO Velike priče tokom praznika. Akcija traje od 25. decembra do 7. januara. Od Božića do Božića. Sve što ti treba je mejl!

Velike price