Bili su to dani kad je postajalo jasno da se komunizam do kraja potrošio. Pad Berlinskog zida, dolazak višestranačkih, demokratskih izbora u zemlje na istoku Europe, “wind of change” puhao je na prijelazu osamdesetih u devedesete svom silinom i na svim stranama.
U Jugoslaviji je promjena, kako to na Balkanu često biva, dolazila i uz vonj baruta u zraku. Odjednom nabujale političke scene u svim republikama tad još zajedničke države, u prvi plan su stavljale bremenita nacionalna pitanja i povijesne frustracije. Političke polemike odvijale su se na oštrici žileta, a na terenu je, zapravo, počinjala priprema za one bitke koje “nisu isključene”, kako je to najavio Slobodan Milošević čuvenim govorom na Gazimestanu.
I u kampanji za prve hrvatske moderne višestranačke izbore sve je prštalo od strasti. Dolazak novog društvenog sustava ovdje je najavljivao i dolazak samostalne države, a od povijesnih referenci i svečanih deklamacija nadimala se domoljubna grud, uz pripadajuću količinu jedva prikrivene netolerancije prema ovim ili onim neistomišljenicima.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
