Politika

Koji je to točno pokret, Domovinski ili Imovinski?

U Hrvatskoj je poslije izbora upaljen desni žmigavac, ali teško da će biti skretanja

Ilustracija / VP/Profimedia
maj 20 2024, 05:00

Podeli

Činilo se kao prilično rutinska stvar. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina omogućava da manjinski jezik i pismo uđu u službenu upotrebu ako pripadnika manjinskog naroda u jedinici lokalne samouprave ima više od jedne trećine. Do te, 2013. godine, zakon se primjenjivao bez problema, a po Hrvatskoj je na dosta mjesta bilo dvojezičnih tabli, uključujući čak i imena mjesta i gradova napisana na – ćirilici.

A onda su objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine, po kojem je u Vukovaru Srba bilo više od trećine. Tadašnja Vlada lijevog centra, koju je vodio današnji predsjednik Republike Zoran Milanović (onda predsjednik Socijaldemokratske partije, SDP-a), nije namjeravala kršiti propise vlastite države. Uostalom, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Srpska samostalna demokratska stranka (SDSS), dok su imale većinu u Gradskom vijeću Vukovara, još 2009. godine izmijenile su i Statut grada kako bi se omogućila ravnopravna upotreba ćirilice u javnoj komunikaciji.

Uglavnom, te 2013. su se po Vukovaru krenule postavljati nove table s nazivima državnih institucija, napisani dvaput, jednom na latinici, drugi put na ćirilici. Otvorio se – pakao.

Čekićima na ćirilicu, Ustav i suživot

Vukovar u Hrvatskoj ima mitsko mjesto u priči o procesu stvaranja države. Grad koji je u ratu 1991. godine srušen do temelja, u kojem su nakon pada počinjeni ratni zločini nad vojskom i civilima, jedno je od ključnih mjesta suvremenog hrvatskog identiteta. I taj status se pažljivo kultivira – svakog 18. studenog, na dan kad su srpske snage i nekadašnja JNA zauzele grad, pale se svijeće po cijeloj Hrvatskoj, a dio obrazovnog programa u osnovnim školama su izleti u “grad-heroj”.

U idealnom svijetu, ćirilica u službenoj upotrebi bi se mogla tretirati kao konačna, mirnodopska pobjeda Hrvatske kao moderne države koja je u stanju u ime ljudskih prava izdići se iznad sad već davnih ratnih razaranja i neprijateljstava. Kao zalog za neku bolju budućnost ljudi koji su, nakon svega i unatoč svemu, ipak ostali živjeti jedni pored drugih.

Ključni igrač DP-a nije Penava, već njegov zamjenik Mario Radić, slavonski poduzetnik blisko povezan s ekonomski najvećim igračem u Hrvatskoj, Pavom Vujnovcem

Idealan svijet, međutim, na ovim prostorima nikad nije imao previše šanse. Kad se na atmosferu naelektriziranu nacionalnim trzavicama dodala činjenica da je HDZ u to vrijeme bio u opoziciji – što članovi ove stranke doživljavaju kao neprirodno i jedva izdrživo stanje – bilo je jasno da slijedi kaos. Pod tihim pokroviteljstvom stranke koja je prije samo četiri godine mijenjala gradski statut kako bi omogućila ravnopravnost ćirilice u Vukovaru, organizirani su žestoki prosvjedi, čiji je vrhunac bilo razbijanje dvojezičnih ploča čekićima.

Uspon Ivana Penave

Od vukovarske graje, koju je HDZ u Zagrebu politički u potpunosti podržavao, tresla se mjesecima cijela država, dok Vlada, zapravo, nije digla ruke od daljnjeg inzistiranja. U svim tim događanjima, u Vukovaru se istaknuo mladi profesor tjelesnog u lokalnoj školi, Ivan Penava, koji je kao kandidat HDZ-a na proljeće te godine prvi put izašao na izbore kao kandidat za gradonačelnika. I izgubio. Međutim, bio je to tek početak. Uskoro je, na izvanrednim izborima raspisanim jer je dotadašnji gradonačelnik (SDP-ovac) osuđen zbog pokušaja da većinu u Gradskom vijeću osigura “kupujući” podršku HDZ-ove vijećnice, Penava ipak postao gradonačelnik. Na toj funkciji je i do danas.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.