Iskrenog sam uvjerenja da je savremeni pogled na masovnu i svaku drugu kulturu, u kojoj je najveći grijeh nekom nešto „spojlovati“, veoma negativno uticao na kvalitet filmova i serija (mada i šireg spektra TV programa). Takvom stanju su u najvećoj mjeri kumovala tri uspješna ostvarenja režisera M. Najta Šjamalana, kao i popularnost serije „Izgubljeni“ (Lost). Iako su prve sezone te serije zaista odlične, iako su pomenuti filmovi (prije svega „Šesto čulo“ – The Sixth Sense) vrhunska ostvarenja, doveli su do pojave po kojoj se sva priča svodi na momenat obrta, na momenat iznenađenja. Sve drugo postaje nebitno, svaka stvar u radnji, te svaki lik uključen u nju je samo sredstvo koje treba da nas dovede do „šokantnog“ preloma.
Ako uživate u tome i ako je takav vid zabave prikladan za vas, to je sasvim u redu, ali onda preporučujem da ne čitate ovaj tekst dok ne pogledate seriju iz naslova ili pročitate makar prvi od tri romana Liju Cisina iz njegove trilogije „Besjede o Zemljinoj prošlosti“. Ukratko rečeno, biće spojlera.
„Problem tri tijela“ je serija koja se pojavila na Netflixu 21. marta. Nju su adaptirali Vajs i Beniof, kreatori koji na svojim plećima nose prvobitni uspjeh i kasniji spektakularni neuspjeh serije „Igra prijestola“ (Game of Thrones) te su im visina budžeta i kvalitet literarnog predloška nudili priliku da se „iskupe“, da naprave nešto istinski veliko i novo što će pokazati da su poslednje dvije sezone HBO-ove serije o dvorskim intrigama i zmajevima bile samo nesrećan slučaj. Nažalost, niti su se iskupili, niti su se „zakucali“, ostali su negdje u nedefinisanoj mediokritetskoj sredini.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
