Da li je moguće da jedna jedina rečenica nosi temelje čitave nauke? Ričard Fajnman je mislio da jeste. Kada je sredinom prošlog vijeka stigao na Kaltek (California Institute of Technology, Caltech) kao profesor teorijske fizike, postojala je određena bojazan kako će to sve izgledati imajući u vidu njegovu nepredvidivost. Fajnman je bio pravi predstavnik divljeg duha, poznat po nekonvencionalnim metodama rada, nepoštovanju autoriteta i bez formalnog iskustva u podučavanju studenata.
Šta se desilo? Pa, ono najbolje što je moglo – on je postao ikona Kalteka a “Fajmanove lekcije iz fizike” – jedan od najuticajnijih kurseva i štampani bestseler u oblasti naučnog obrazovanja. To su zapravo bili transkripti Fajnmanovih predavanja za studente prve godine fizike, ali nisu bili koncipirani kao tipičan udžbenik. Dominirala su intuitivna objašnjenja, anegdote i misaoni eksperimenti. Fajnman nije išao linijom formula–primjer već je pokušavao da stvari objasni suštinski, kako i zašto se nešto dešava.
Univerzalni jezik prirode
Kao jedan od brojnih slikovitih primjera potezanja tema za razmišljanje i umnu gimnastiku, Fajnman je postavio pitanje i dao svoj odgovor: Ako bi, u nekoj kataklizmi, sva naučna znanja bila uništena, a samo jedna rečenica prenijeta sledećoj generaciji ljudi, koja bi izjava sadržala najviše informacija u najmanje riječi?
Vjerujem da je to atomska hipoteza – sve stvari su napravljene od atoma, malih čestica koje su u stalnom kretanju, privlačeći jedna drugu kada su na maloj udaljenosti, a odbijajući se kada su zgnječene jedna u drugu. U toj jednoj rečenici, videćete, postoji ogromna količina informacija o svijetu, ako se primijeni samo malo mašte i razmišljanja.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
