Kultura

Zašto Gospodar prstenova nije “dobar film”?

Ako pod pojmom „dobar film“ podrazumevamo ono što propisuju holivudski priručnici, onda „Gospodar prstenova“ to zaista nije. On je previše veliki, previše emotivan, ponekad gotovo drzak u ignorisanju konvencija modernog bioskopa. Upravo zbog toga, on nije samo „dobar film“ već remek-delo koje je definisalo eru

Elajdža Vud je imao najteži zadatak od svih / The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia
jan 03 2026, 05:55

Podeli

Postoje filmovi koji se gledaju u jednom dahu i brzo ostaju iza nas, poput onih savršeno dizajniranih blokbastera koji nas zabave na dva sata. To su ostvarenja koja funkcionišu po zakonima trenutne fascinacije – tehnički su besprekorna, ali čim se svetla u bioskopu upale, njihova magija polako isparava. S druge strane, postoje oni retki filmovi koji se polako, gotovo neprimetno, useljavaju u naše pamćenje, zadržavaju se tamo decenijama i menjaju se zajedno sa nama kroz različite životne faze. „Gospodar prstenova“ nesumnjivo pripada ovoj drugoj grupi.

U januaru se “Gospodar prstenova” vraća u bioskope povodom dvadeset pet godina od premijere “Družine prstena”. To ponovno prikazivanje više je od nostalgičnog gesta: pruža priliku da se filmovi sagledaju iz današnje perspektive, sa iskustvom koje u trenutku nastanka još nismo imali.

Pre nego što je prvi kadar snimljen, projekat je bio u apsolutnom haosu. Holivud je mislio da je Piter Džekson lud. Ko još snima tri filma odjednom? Ko daje budžet od skoro 300 miliona dolara tipu koji je do juče snimao horore u kojima ljudi gube ruke i noge i glave na najbizarnije načine? Ali upravo je taj autsajderski mentalitet spasao Srednju zemlju.

Za mnoge čitaoce Tolkinovih knjiga, Srednja zemlja nikada nije bila samo puka pozornica za avanturu. Bila je osećaj sveta u kojem prošlost stalno pritiska sadašnjost, u kojem se zna da su pobede uvek samo privremene i da se gubici nikada ne brišu u potpunosti. Taj svet je imao svoj specifičan tempo, svoje tišine i svoje duge hodove kroz pejzaže koji nisu služili samo da bi se radnja pomerila napred, već da bi se izgradilo raspoloženje. Knjige su se čitale sporo, sa čestim vraćanjem unazad, sa zadržavanjem na detaljima koji nisu nužno vodili radnju ka cilju, ali su gradili neophodan osećaj trajanja i dubine istorije. Filmska adaptacija je mogla da postane samo još jedan CGI spektakl, ali Džekson je uradio nešto nezamislivo za modernu kinematografiju: dozvolio je filmu da poštuje ritam koji su knjige postavile. Umesto da juri ka finalnoj bici, on nas je hodom proveo kroz pejzaže Srednje zemlje.

Registruj se i čitaj POTPUNO BESPLATNO Velike priče tokom praznika. Akcija traje od 25. decembra do 7. januara. Od Božića do Božića. Sve što ti treba je mejl!

Velike price