
Pravda za mobilne telefone
Šta je toliko problematično u načinima na koje danas koristimo svoje uređaje?
Šta je toliko problematično u načinima na koje danas koristimo svoje uređaje?
Parentifikovano dete, fenomen kada se u porodici obrnu uloge
Baš kao što je najbolji način da izađemo iz živog blata – da se opustimo i pustimo telo da prirodno pronađe oslonac – tako je i u psihološkom smislu prvi korak ka izlasku iz bola zapravo njegovo prihvatanje
Izdaja je teška, ne samo zato što je bolna već i zato što se posle čitavog života bojimo bliskosti i drugih ljudi
Političari i lideri su vrlo često "mračne empate". Sam termin je povezan sa narcisizmom koji je deo mračne trijade
Čovek je slobodan jedino ukoliko slobodno i svakodnevno pravi izbore i spremno snosi odgovornost za njih
I deca koja je nisu gledala bila su svedoci priča u školi (ili čak vrtiću) o tome šta se dešava u seriji, sa manje ili više detalja i agresivnih momenata
U tim suzama pored krivice ima plakanja nad sopstvenim izgubljenim vremenom, ali i sećanja na iskustva sa prethodnih protesta od devedesetih naovamo
Kako je to kada cela zemlja priča o promenama, o budućnosti ispunjenoj nadom, a tebi je teško da u sopstvenom životu pronađeš makar tračak te svetlije perspektive
Prestanemo da vodimo računa o tome kako naši postupci utiču na tu osobu, da joj zahvaljujemo za sitnice, a onda joj ne pokazujemo više pažnju i naklonost
Serija "Apple Cider Vinegar", Minhauzenov sindrom, wellness ratnice i borba protiv klasične medicine
Zašto je Ana, tako blagorodna, duševna i puna ljubavi, postala tako ćudljiva, okrutna i bezdušna?
Ne kritikujte sebe što ste single. To nije mana, kužnost niti nedostatak
Niko se ne rađa kao ličnost, već ličnost postaje u socijalnom poretku. U odnosu sa drugima, učimo da vršimo socijalne funkcije i budemo članovi društva. To što smo u tome dobri nas i dalje ne čini individuama koje mogu samostalno da misle. Naprotiv, to nas samo čini dobrim ponavljačima naučenog i produžetkom drugih, od kojih smo učili. Mi postajemo produkti ideologije...
Otišla sam kod Sande Rašković Ivić, da čujem odgovor na pitanje kako roditelj može da živi sa tolikim bolom i tugom. Nju sam smela i želela da pitam, zato što je psihijatar i napisala je i knjigu o tome oslanjajući se na znanja iz psihologije kako se leče veliki gubici u životu. A pre svega zato što je taj odgovor nešto što treba da čuje svaki roditelj
Ali to nije uvek loše
Deca imaju nas odrasle da ih učimo kako je i tuga legitimno osećanje, od koga ne treba bežati
Ne postoji ljudsko biće aktivnog emocionalnog aparata koje na ono što rade studenti nije imalo neku emociju