
Nikad bolje
Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.

Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.
Teško je u Srbiji naći ikoga pod šatrama u Guči, u svečanoj sali SANU, na estradi, u politici, kulturi, ko se u prigodnim situacijama neće pozvati na "Kakve su ti misli..."

Postoji jedna značajna razlika između Srbije i Hrvatske o kojoj nas dvojica nikad nismo razgovarali, a važna je za razumijevanje dva naša svijeta. Ta razlika proizlazi iz zemljopisnih i kartografskih zadatosti
Sumoran je smer u kome čitav svet ide. I to radosno, pod punim gasom, kao da je "srpski svet"
Čak ni drugu Staljinu u njegovim ciničnim eskapadama nikad nije na um palo da pisce izjednači s drugim građanima, kao ni Hitleru
Sigurno ti nije promaklo reagovanje Milana St. Protića na naša pisma u kojima smo komentarisali njegovu (u stvari svesrpsku) aksiomatsku konfabulaciju o "Hrvatima koji su u XIX veku patili od kompleksa inferiornosti, poredeći se sa Srbima"

Da, u pravu si, Hrvatska je opet nadsrala Srbiju. Na mom malom slučaju, koji je, naravno, kao što to uvijek biva, dio nekoga većeg slučaja

Ogromna većina Srba – uključujući i neke od kojih ti to ne bi očekivao – radije će upotrebiti reč iz svahilija nego neku hrvatsku
Problem s onim što je napisao Milan St. Protić
Srbija je na papiru i u propagandnim lecima oduvek izgarala – i danas gorucka – za slobodu prekodrinskih, prekosavskih i prekodunavskih Srba. Ali kad oni dođu u Srbiju, na njih se vrlo popreko gleda
Roman o Dejanu Medakoviću bio bi, napiše li ga dobar pisac, veliki i važan roman srpske književnosti
Nasumično sam pročitao neke odlomke Tuđmanovih "Bespuća povijesne zbiljnosti". Da sam Hrvat – ili da živim u Hrvatskoj – pročitao bih ih od korica do korica. Ali ovako... Dosta je svakom narodu Ćosića njegovoga

Nije da se svih tih ljudi plašim, niti se plašim prijetnji i pasivnog reagiranja na te prijetnje. Ono što me uznemirava, i to konstantno, jest ideja da bih, živ ili mrtav, u tko zna kakvim okolnostima, mogao biti izložen njihovoj milosti i prisvajanju

Tompsonov koncert jeste bio kolektivna rugoba, ali nije bio kolektivni nervni slom, poput već zaboravljenog "Protesta protiv proglašenja nezavisnosti Kosova", upriličenog februara 2008, nečeg najjadnijeg i najbednijeg što sam video u životu
O Thompsonu, nacionalizmu, lošim Srbima, rđavim Hrvatima i djeci komunizma

Mnogi će se duhovi uzburkati kad ovo pročitaju – upravo zato ovo i pišem – ali uveravam te, dragi Miljenko, da je suštinski potpuno svejedno da li na vidovdanskim skupovima govore Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić ili Lompar
Šta je od to dvoje poraznije: to što se studenti bore za svoju budućnost i demokraciju tako što demonstriraju, umjesto da studiraju, ili to što studenti hrle Thompsonu na miting, gdje će demonstrirati protiv budućnosti i demokracije?
... uvek će izabrati najgoru. A ako treba da bira između manjeg i većeg zla, uvek će izabrati veće
U Hrvatskoj danas je živih barem stotinu volova, koji su životni vijek proveli na Krleži, s jedinim zadatkom da uporno dokazuju kako je Krleža bio dobar - Hrvat. U Srbiji je tek malo bolje s tumačima Andrića, dok je tumačenje Crnjanskog nacionalistička sadomazohistička perverzija