Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Trezveni moj prijatelju,
Ti kao gradski dečko nećeš me razumijeti, u ovo doba godine meni se počne po glavi motati kako bi bilo dobro napraviti rakiju. Prođe li ulicom neki drndavi stari Renault 4 s prikolicom u kojoj domaćin vozi bakreni rakijski kotao, ispratim ga pogledom punim čežnje. Potrčao bih skoro za njim, sustigao ga na semaforu, nagnuo mu se na prozor i upitao: “Kume, mogu li ja s tobom?”
Želja mi je blesava, pogotovo kad znaš da ja alkohol iznimno rijetko pijem, ali jednostavno je jače od mene. Ostao mi je iz djetinjstva čaroban taj događaj kad se peče rakija. Tako se ispravo reče – peče, iako se ona, ako mene pitaš, kuha. Poznaješ vjerojatno proces destilacije, ako i nisi bio u nekom seoskom dvorištu kad se pekla šljivovica, imali ste eksperiment na satu kemije. Svejedno, kratka lekcija za tebe i čitatelje.
Rakijski je kotao iz dva dijela. U prvom se dijelu loži vatra ispod kazana s fermentiranim, kiselim voćem. Alkohol isparava i para putuje kroz cijev do drugog kotla, s hladnom vodom. Kako se temperatura u cijevi spušta, para se ponovno pretvara u tekućinu, u rakiju što kroz lijevak, pokriven čistom bijelom gazom, bistra curi u demižon.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
