Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Rodoljubivi i čovjekoljubivi Petroviću,

Nastavit ću se na tvoje pismo od prošlog tjedna, o velikom beogradskom protestu u subotu petnaestog ožujka. Danas je utorak, dvadeset peti, deset dana je prošlo, a još se zvanično ne zna zašto su hiljade građana u Kralj Milanovoj vrišteći pobjegli od sredine ulice prema pločniku? Kakvom se misterioznom, nevidljivom silom nepregledna gomila u jednom kratkom trenutku razmakla kao čudom, kao Crveno more kad je Mojsije udario štapom po njemu? Je li s Terazija na njih bio usmjeren zvučni top? Je li policija došla na ulicu s oružjem za razbijanje uličnih demonstracija ili im je ono ležalo neraspakirano, još u originalnoj ambalaži u skladištu? Ako je zabranjeno za upotrebu, zašto ga policija ipak ima?

Vlast je na sva ova pitanja dužna odgovoriti građanima, čak i onima koji nisu glasali za nju, ali sve što se od vlasti čulo bilo je samo muljanje i izmotavanje. Nakon uznemirujućih šumova iz zvučnog topa, s portala i društvenih mreža puštali su maglu dezinformacija, slaboumnu političku propagandu. Meni je posebno zanimljiva bila jedna objava Ane Brnabić.

Ne znam jesi li opazio o čemu je bivša premijerka, danas predsjednica Narodne skupštine pisala dok su iz svih krajeva zemlje demonstranti stizali u centar glavnog grada, na možda najveće okupljanje u čitavoj njegovoj historiji, a samo koji sat ili dva prije nego je niz Kralj Milanovu krenuo izbezumljeni stampedo. Pored svega nezadovoljstva i gnjeva pod prozorom njezine kancelarije, Ana Brnabić je smatrala mnogo urgentnijim i važnijim da se na Twitteru obračuna sa stotine kilometara udaljenim hrvatskim političarima Toninom Piculom i Gordanom Jandrokovićem.