Svi tekstovi iz trodelnog feljtona Dejana Stojiljkovića biće dostupni OVDE.
***
Moj narod nije steg carski što se vije,
nego majka obeščašćena.
Miloš Crnjanski
“Sofija! Sofija! Nemoj da umreš! Živi za našu decu!”
Zavapio je nadvojvoda Franjo Ferdinand grleći svoju smrtno ranjenu suprugu.
Utom mu je prišao grof Franc Harah, zgrabio ga za okovratnik mundira i upitao ga:
“Oseća li Vaše visočanstvo jak bol?”
“Nije to ništa…”, rekao je naslednik trona moćnog Austrougarskog carstva i nastavio da to ponavlja, ali te reči, sve slabije i tiše, pratilo je krkljanje prouzrokovano gubitkom krvi.
Auto u kojem je bio bračni par hitao je ka Konaku, ka poglavarskoj rezidenciji. Kada su stigli do nje, dva beživotna tela uneta su unutra. Vojvotkinja je umrla prva, metak namenjen Oskaru Poćoreku pogodio je nju, probivši prethodno bok automobila, prošavši kroz korset koji je nosila, zarivši se u slabinu. Nadvojvoda je nije dugo nadživeo, njega je metak pogodio u desnu stranu vrata, prekinuvši mu žilu kucavicu, zaustavivši se u kičmi.
Bio je 28. jun 1914. godine, 11.30 časova i u Sarajevu su, na Vidovdan, pucnji Gavrila Principa označili početak velike katastrofe u kojoj će goreti pola Evrope.
Bio je to još jedan Vidovdan koji je odlučio dalji kurs kojim će se kretati istorija srpskog naroda i sasvim sigurno, uz onaj iz 1389. na Kosovu, svakako najsudbonosniji.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se