Foto Alliria / DPphoto / Profimedia

Istarske priče Slavenke Drakulić: Ostarjela ljepotica

Živimo u njoj, znajući da nismo prvi niti posljednji. Pazimo što joj radimo, da na već postojeće pogreške ne dodamo nove. Tu i tamo one dvije pegle, lonac i tanjur podsjete nas da kuću zapravo ne posjedujemo, samo je privremeno koristimo

apr 02 2023, 12:01

Podeli

Već sam bila obuzeta njenim vrtom s pogledom, već sam se ponašala kao da mi pripada, a da još nisam ni ušla u tu kuću.

Bila je velika, na dva kata, poput seoske škole ili doma kulture. Ili nečijeg zapuštenog ljetnikovca, što je i bila ali to ćemo saznati puno kasnije. Svakako je bila veća od ostalih u mjestu. S bijelim baroknim portalom koji se isticao na oronuloj fasadi boje izblijedjele cigle, bila je elegantna poput ostarjele ljepotice, kao što i pristoji kući sagrađenoj 18. stoljeću. Onako izdvojena iz mjesta i ograđena zidom, bila je drugačija, posebna.

Stari susjed iz mjesta, ponudio se da nam je pokaže iznutra. Ponio je teški starinski ključ kojim je moj muž otključao velika ulazna vrata. Unutra je bilo mračno i vonjalo je na ustajali zrak i vlagu. Nije izgledalo kao da tu netko boravi makar i privremeno, iako sam znala da vlasnici svakog ljeta stanuju u njoj barem mjesec dana. U svjetlosti slabe, gole žarulje koja je na žici visila sa stropa, našli smo se sve troje u ulaznom holu popločenom velikim kamenim pločama, u dnu kojeg su bile stepenice. S lijeve strane bilo je skladište s podom od nabijene zemlje, jednako mračno jer je svjetlost dopirala samo kroz omanji prozor s rešetkama. S desne strane bila je isto toliko velika prostorija s betonskim podom i jednakim prozorom osiguranim rešetkama. Vrata su se izvana zatvarala lokotom. Ranije je to bila vjerojatno soba za poslugu, koja je u II. svjetskom ratu poslužila kao zatvor, najprije talijanski pa jugoslavenski – objasnio je susjed nasmijavši se, kao da je riječ o dobroj šali. Ostaci dva viseća kreveta još su se vidjeli na zidu. Odatle je kuća i dobila ime kazerma, kako u Istri i Kastavštini nazivaju kasarnu ili vojarnu, jer su se u njoj u toku rata izmjenjivali vojnici i žandari raznih vlasti. Prostorije za stanovanje bile su na katu, jer kao i u svim takvim kućama u obližnjoj Toscani ili Provansi, podruma nije bilo. Kuće iz 18. stoljeća na jugu Europe građene su na zemlji bez temelja. Zbog toga je prizemlje služilo kao spremište, a živjelo se na prvom katu.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price