Sve objavljene nastavke serijala Slavenke Drakulić  “Slučajne slike, slučajne priče” pročitajte OVDE.

13. Tuga može biti i bijela

Činjenica da su na tako malom prostoru postavljena četiri plakata kao da umnožava usamljenost žene na plakatuFotografija Slavenka Drakulić

Ovaj opustjeli hodnik podzemne željeznice nekako je sličan praznom bolničkom hodniku koji vodi u podrum, u ložionicu ili možda u mrtvačnicu. Podsjećaju me na to neonska svjetla, bijele pločice na zidu, uglancani pod.

Nedostaje samo miris sredstva za dezinfekciju.

Ali na vrhu pokretnih stepenica susrećemo se s prekrasnim blijedim licem žene, na plakatu za film u kojem glumi Catherine Deneuve. Već sama njena poza sugerira tugu. Glava uokvirena plavom kosom lagano je pognuta, pogled spušten. Oko usta kao da se nazire neizreciva bol. Slika tuge. Njena se tuga razlijeva hodnikom, a lice postaje još bljeđe zbog neonskog svjetla koje se odbija od pločica i još ga snažnije osvjetljava. Činjenica da su na tako malom prostoru postavljena četiri plakata kao da umnožava usamljenost žene na plakatu.