Sve tekstove fudbalskog specijala Velikih priča posvećenog Evropskom prvenstvu čitajte OVDE.
Sećam se dana kada je Andy Robertson potpisao za Liverpool, pogleda na izraz lica Jürgena Kloppa, oduševljenog pojačanjem, i onda pogleda na izraze lica mojih drugara koji navijaju za taj klub, u šoku zbog izbora kluba koji je taman krenuo uzlaznom putanjom.
Pokušavao sam da ih umirim govoreći da im je klub napravio spektakularan potez i za mizeran novac popunio najslabiju tačku godinama unazad, ali bili su potpuno ubeđeni da iz mene govori navijač najvećeg rivala i da sa njima zbijam šalu. Očigledno nisu dovoljno gledali Robboa u Dundee Unitedu i Hull Cityju.
U američkom engleskom verovatno najpopularnija izreka u naše doba je “Hindsight is always 20/20”, mnogo milozvučnija verzija naše “Posle bitke svi su generali”, mada slušajući ljude kako analiziraju nedavno prošla vremena uopšte nemam utisak da je baš tako.
Kada je politika Michaela Edwardsa i njegovog tima u pitanju, dileme nije bilo već krajem 2018. godine – strategija dovođenja najboljeg igrača iz tri tima koja ispadaju, upola cene, pokazala se spektakularno za klub sa Anfielda, a u konkurenciji Wijnalduma, Shaqirija i Ingsa apsolutni pobednik je škotski levi bek.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se