Podne je. Vrijeme kad se grad presipa dan u rutinu. Ručak, žurba, kratka pauza, još jedan krug. 12. februara u 12:02, kao simbolično kašnjenje, mala greška… I skliznuli smo sa šina.
U ulici Zmaja od Bosne, kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu, tramvaj je prilikom skretanja udario u putničko vozilo, stub i ogradu te se zaustavio na cesti.
U nesreći je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, četiri osobe su povrijeđene, a 17-godišnja Ella Jovanović zadobila je teške povrede s amputacijom noge.
Infrastruktura je društveni ugovor. Kvar na tramvaju simbolizira brigu vlasti o gradu i građanima.
Prvih 24 sata nakon nesreće poznati rituali; otvorena je istraga, obavljen je uviđaj, duboka tuga, “potpuna slomljenost“, spremaju se “stroge istrage“ i sankcionisanja “eventualnih” propusta.
Riječi smiruju, vraćaju osjećaj kontrole i pretvaraju haos u proceduru. Procedura je sedativ. Obećava red a mi se pravimo da u to vjerujemo. Ujutro dolaze nove rečenice; ime i prezime “počinitelja“. On nije “eventualan”, kako su se iz Vlade KS izrazili za propuste. Zvuči kao odgovornost. Sistem je našao lice za ovu nesreću.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
