Podne je. Vrijeme kad se grad presipa dan u rutinu. Ručak, žurba, kratka pauza, još jedan krug. 12. februara u 12:02, kao simbolično kašnjenje, mala greška… I skliznuli smo sa šina.
U ulici Zmaja od Bosne, kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu, tramvaj je prilikom skretanja udario u putničko vozilo, stub i ogradu te se zaustavio na cesti.
U nesreći je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, četiri osobe su povrijeđene, a 17-godišnja Ella Jovanović zadobila je teške povrede s amputacijom noge.
Infrastruktura je društveni ugovor. Kvar na tramvaju simbolizira brigu vlasti o gradu i građanima.
Prvih 24 sata nakon nesreće poznati rituali; otvorena je istraga, obavljen je uviđaj, duboka tuga, “potpuna slomljenost“, spremaju se “stroge istrage“ i sankcionisanja “eventualnih” propusta.
Riječi smiruju, vraćaju osjećaj kontrole i pretvaraju haos u proceduru. Procedura je sedativ. Obećava red a mi se pravimo da u to vjerujemo. Ujutro dolaze nove rečenice; ime i prezime “počinitelja“. On nije “eventualan”, kako su se iz Vlade KS izrazili za propuste. Zvuči kao odgovornost. Sistem je našao lice za ovu nesreću.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
