Pred početak ljeta Ljubljanu su preplavili reklamni plakati za Magnificov koncert u parku Tivoli, najvećem gradskom parku, kojim je ovaj veliki muzički šarmer trebao obilježiti trideset godina glazbene karijere. Na prvi pogled bila je to žurka koju nikako ne smijete propustiti, Magnifico u Tivoliju zvučalo je kao da će se pravi čovjek naći na pravom mjestu. Na Balkanu najpoznatiji kao autor pjesme Pukni zoro (za koju banjalučki paša tvrdi da je srpska narodna), 2015. snimio je instant evergreen Tivoli (Pridi z menoj v Tivoli, bova plesala/nežen dotik, slow slow, quick quick/in z obrazom cheek to cheek/Gor čez Belvi, v Tivoli, da bova sama/le jaz in ti, kakor nekoč/naj naju vzame črna noč), neodoljivi francuski šlager kojim se po ini put dokazao kao jedan od najraznovrsnijih pop autora na Balkanu pa i šire, genijalni švercer koji s gepekom punim jeftinih trikova s lakoćom prelazi granice svih mogućih žanrova. Ili kako sam pjeva u jednom od svojih najvećih hitova: Rio, Maracana, Brasilia, Africa, India al Arabia, Here and there and everywhere, Oo Magnifico and compania. Hir aj kam hir aj go!
Ali u priči o najvećoj žurci u gradu odjednom je sve krenulo naopačke, a Robert Pešut, kako se Magnifico zove u svom privatnom životu, postao je public enemy broj jedan. Njegovoj želji da održi koncert u omiljenom gradskom parku suprotstavili su se zaštitari prirode koji Magnificu, navodno zbog ugroženosti jedne bube i jednog cvijeta, nisu izdali potrebnu suglasnost za održavanje koncerta, a široke narodne mase koje su Magnificu svih ovih godina jele iz ruke podijelile su se na tim Magnifico i tim Tivolske bube. Pri čemu se činilo da su Tivolske bube, ako možda ne i brojnije, onda barem puno glasnije.
“Šta oni misle kakvu ja to imam publiku?!”, čudio se Magnifico kada sam nedugo zatim slučajno naletio na njega dok je – vjerovali vi to ili ne – šetao Tivolijem. “Pišu da će ljudi na koncertu povraćati, da će nakon koncerta ostati spavati u parku, da će biti droge i alkohola!”
I meni su se takve insinuacije, koje su objavljivali i ozbiljni novinari ozbiljnih medija, činile pretjeranim. Ako ništa drugo, i ja sam bio Magnificova publika pa je to letjelo i na mene. A i kada sam prije dvije godine zadnji put bio na njegovom koncertu u Portorožu, publika je bila pretežno mojih godina, vesela i opuštena, ali ne i raskalašena. Plesalo se i pjevalo, ali se odmah nakon koncerta žurilo kućama i djeci. Bilo je i nešto mlađih ljudi u publici, bio je tu sa svojim društvom i Goran Dragić kome je Magnifico posvetio pjesmu Pukni zoro.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
