U aprilu 1991. godine splitska je Jugoplastika, pod tadašnjim sponzorskim imenom Pop 84., u Parizu igrala treće uzastopno finale završnog turnira Kupa prvaka Europe u košarci, i nadala se trećem uzastopnom trijumfu. Samo se nadala, jer su rijetki uistinu i vjerovali da se to može dogoditi. Nakon što su šampionsku momčad napustila čak trojica igrača iz udarne petorke – Rađa, Ivanović i Sobin – a povrh svega i arhitekt uzleta ovoga kluba, veliki Božo Maljković, bilo je teško njegovati naročiti entuzijazam. Ipak, čudo se dogodilo i treći put. Pokazalo se, naime, da u ekipi ima dovoljno igrača koji mogu biti dostojne zamjene sjajnoj trojci, a da novi trener Željko Pavličević zna kako harmonizirati njihove talente.
Kakva je bila tadašnja Jugoplastika, dovoljno govori podatak da je Petar Naumoski bio zakucan za klupu za rezerve, iako će koju godinu kasnije biti proglašen najboljim košarkašem Europe. U velikom finalu Splićani su pobijedili Maljkovićevu Barcelonu 70:65. Savić je postigao 27 koševa, a drugi šuter u ekipi te večeri bio je Amerikanac Avie Lester s 11 postignutih poena. Prvi tamnoputi igrač u povijesti splitskoga kluba već je uživao priličnu popularnost u gradu. Odmah po dolasku, navijači su mu nadjenuli amblematsko dalmatinsko ime Ante, a prezime Lester pročitali kao Luster. No, nakon pariškog trijumfa, ljubav se pretvorila u obožavanje. I tko zna što bi na koncu bilo i s Jugoplastikom i s Antom Lusterom da njihovu zajedničku bajku nije surovo prekinuo rat.
Na svog sljedećeg crnog ljubimca Splićani su morali pričekati pune četiri godine, kada je za Hajduk potpisao liberijski reprezentativac Mass Sarr. Njegovi prvi dani u Splitu nisu bili baš idilični. Ovako je to u međuvremenu umirovljeni igrač objasnio prije tri godine u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji”: “Nakon potpisa ugovora, došao sam u Split tražiti stan. Prošetao sam po centru grada i nigdje nisam vidio nijednog crnca. Došla mi je starija žena, bila je ljubazna, ali mi je htjela opipati kožu. Uspaničio sam se, vratio u klub i rekao tadašnjem sportskom direktoru Ivanu Buljanu da želim raskinuti ugovor. Pitao je zašto, rekao sam mu zato što ovdje nema ni jednog crnca!” Uviđajni domaćini problem su riješili tako što su na Sarrovu preporuku angažirali još jednog Liberijca, vratara Anthonyja Tokpaha. On se u Hajduku baš i nije naigrao, ali je zato Maas Sarr tri godine bio ključan dio momčadi i jedan od favorita lokalnih tifoza.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
