Život nema reprizu, pa je nema ni 15. mart
Olako insistiranje na "reprizi" 15. marta može očas posla da se pretvori u fijasko, što režim priželjkuje pa da onda odgovori svojim velikim skupom kao potvrdom pune konsolidacije
Olako insistiranje na "reprizi" 15. marta može očas posla da se pretvori u fijasko, što režim priželjkuje pa da onda odgovori svojim velikim skupom kao potvrdom pune konsolidacije
Cela globalna neuroza pojačala je srpsku geopolitičku i ideološku konfuziju

Ili, kako su nam protekli dani još jednom dokazali da takozvani Region živi u paralelnim dimenzijama i apsurdima

Kandidat koji ne može da pobedi u prvom krugu loš je kandidat vlasti, a kandidat SNS koji može da pobedi u prvom krugu rizičan je za Vučića – makar psihološki

Globalne političke tendencije, kao i reči Kaje Kalas povodom toga, reaktuelizovale su i danski film „Još jedna tura“, ali i „Poseban tretman“ (1980) režisera Gorana Paskaljevića, snimljen po priči Dušana Kovačevića. Radnja filma koji je izašao u godini Titove smrti prati doktora Ilića (Ljuba Tadić), specijalistu u bolnici za alkoholičare, i njegove pacijente
96 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca . Zašto Vučević ne citira Šešelja koji je pobedio Pekića na dopunskim izborima za Skupštinu Srbije 1991. u beogradskoj Rakovici?
Zamislite i ideološki neslične Dimitrija Tucovića i Borislava Pekića da se pojave u sadašnjoj Srbiji. Kako li bi prošli Moša Pijade i drugovi sa Kalemegdana? Ili kako bi tek prošla ona Đinđićeva „strela“ da je instalirana. 96 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca
Ovakve priče motivišu protivnike režima, ali utiču i na zbijanje režimskih redova, pa i onih rastresitijih koji bi se sutra očas posla prestrojili

U srpskom slučaju frustriranost se često predstavlja kao suverenost. Pa otuda i težnja da budemo deo globalne avangarde. I kao takve predstavimo propale politike iz poznih osamdesetih i devedesetih godina prošloga veka. I nakalemimo ih na Titovo "nesvrstavanje". Multipolarnost dobija gotovo religiozni karakter. Svaku potvrdu da smo na evropskom putu relativizujemo sa ali...
Zašto tako lako upadamo u zamke analogija

Ili, zašto se ne treba naginjati kroz "prozor"

Nijansira se režimski narativ oko EU. Dok Ana Brnabić u Briselu optužuje studente i opoziciju da nisu "proevropski" – da napadaju Vučića da je "izdajnik" zbog aranžmana sa EU, uključujući i Briselski sporazum za Kosovo, ministar spoljnih poslova Marko Đurić insistira na tome da "ne smemo da dozvolimo da neke zemlje pre nas uđu u EU, jer znamo da nam one često nisu prijateljski nastrojene"
Ivica Dačić je primio Orden časti Republike Angole kojim je predsednik te afričke države Žoao Manuel Laurenso posthumno odlikovao nekadašnjeg jugoslovenskog lidera

Ima li šanse da brzo bude zaboravljena i nedavna izjava bugarskog predsednika Rumena Radeva, koji je rekao da bi evropske institucije trebalo ozbiljno da shvate projekat „srpski svet“ i opasnosti koje od njega dolaze

Na obeležavanju Svete Petke, analizirajući svoju stranku, domaćin slave Siniša Mali otkrio je tajnu uspeha stranke – to što su i najjača politička organizacija u zemlji je i zato što su "jedna velika porodica". Porodica, kaže tolstojevski Siniša Mali, ima svoje mane i svoje vrline. Gde je porodica, tu je i priča o "porodičnom srebru". Mali ga nije pominjao

Užička republika jeste bila partizanska slobodna teritorija, ali i sovjetizovana Vandeja. Marketinški se može koristiti kako kome danas odgovara. Što se i čini

Nominalni evropski put, nominalni premijer, nominalna levica, nominalni vernici, nominalna opozicija, nominalni privredni rast...

U analizi medijskog sadržaja iz perioda terminalne faze Jugoslavije (pozne osamdesete) indikativan je "Treći dnevnik" Televizije Beograd (današnji RTS), koji je kao lajtmotive imao predstojeći Samit nesvrstanih i predstojeći vanredni Kongres SKJ