
Olja Petronić: Ovo je moja lista 10 najboljih romana
Želela sam da ovaj izbor ipak bude nešto ličniji (kao da može drugačije), da kaže nešto o onome što mene kao čitaoca lično dira

Želela sam da ovaj izbor ipak bude nešto ličniji (kao da može drugačije), da kaže nešto o onome što mene kao čitaoca lično dira

Od "Schindlerovog lifta" i "Atletskih povreda", do "Knjige o Uni" Faruka Šehića...

Odabrana četa bez koje se ne može ništa odabirati iz književnosti na našim jezicima, uz sav greh koji se ovim čini...

Mnogima je, neizbježno, učinjena nepravda. No, igre radi, prihvatila sam izazov

Dva mjesta ostala su mi prazna. Namjenjujem ih dvjema knjigama koje nisu romani u strogom smislu...

Od Tvrđave i Hiperborejaca do Bihoraca, uz Cankara, Bulatovića, i "Hleb i strah"...

A pojavili bi se i Sead Fetahagić, Slobodan Šnajder, Đorđe Lebović, Tatjana Janković, Jurica Pavičić i Radoslav Petković...

Darko Rundek u novoj epizodi podkasta „Rosić i drugovi“ govori o Haustoru i novom talasu, Beogradu i Zagrebu, Milanu Mladenoviću i Džoniju Štuliću, ali i današnjoj muzici, studentima, veštačkoj inteligenciji i svetu

Po mom osećanju i shvatanju književnosti, deset najboljih naših romana. Redosled je hronološki

Beskrajno su različiti i svoji i rade razne stvari pa ih nijedan moj aršin ne može sve obuhvatiti...

Andrić, Crnjanski, Selimović, Stanković - ali i Proljeća Ivana Galeba i Usta puna zemlje...

Mešajući lično i objektivno - osam romana za pusto ostrvo. Pavić, Albahari, Andreevski, Kapor...

Učinilo mi se da se ljudi, što je u neku ruku prirodno, ne drže samo sopstvenog senzibiliteta... Pokušao sam (biće, samo pokušao) da to izbegnem

Ideja je lijepa i zavodljiva i pomalo opasna...

Ili, mojih deset domaćih romana kojima se stalno vraćam i koje često poklanjam...
Ponekad je najbolje kada izbori nisu "objektivni" (šta god to značilo), jer se tu za mnoge čitaoce krije neotkriveno blago

Koje je romane izabrao Zoran Milutinović, jedan od vodećih svetskih stručnjaka južnoslovenske književnosti

Lista počinje Crnjanskim ("Kod Hiperborejaca"), završava se Lebovićem ("Semper idem")...