
Ivan Lovrenović: Ovo je moja lista 8 najboljih romana
Dva mjesta ostala su mi prazna. Namjenjujem ih dvjema knjigama koje nisu romani u strogom smislu...

Dva mjesta ostala su mi prazna. Namjenjujem ih dvjema knjigama koje nisu romani u strogom smislu...

Od Tvrđave i Hiperborejaca do Bihoraca, uz Cankara, Bulatovića, i "Hleb i strah"...

A pojavili bi se i Sead Fetahagić, Slobodan Šnajder, Đorđe Lebović, Tatjana Janković, Jurica Pavičić i Radoslav Petković...

Darko Rundek u novoj epizodi podkasta „Rosić i drugovi“ govori o Haustoru i novom talasu, Beogradu i Zagrebu, Milanu Mladenoviću i Džoniju Štuliću, ali i današnjoj muzici, studentima, veštačkoj inteligenciji i svetu

Po mom osećanju i shvatanju književnosti, deset najboljih naših romana. Redosled je hronološki

Beskrajno su različiti i svoji i rade razne stvari pa ih nijedan moj aršin ne može sve obuhvatiti...

Andrić, Crnjanski, Selimović, Stanković - ali i Proljeća Ivana Galeba i Usta puna zemlje...

Mešajući lično i objektivno - osam romana za pusto ostrvo. Pavić, Albahari, Andreevski, Kapor...

Učinilo mi se da se ljudi, što je u neku ruku prirodno, ne drže samo sopstvenog senzibiliteta... Pokušao sam (biće, samo pokušao) da to izbegnem

Ideja je lijepa i zavodljiva i pomalo opasna...

Ili, mojih deset domaćih romana kojima se stalno vraćam i koje često poklanjam...
Ponekad je najbolje kada izbori nisu "objektivni" (šta god to značilo), jer se tu za mnoge čitaoce krije neotkriveno blago

Koje je romane izabrao Zoran Milutinović, jedan od vodećih svetskih stručnjaka južnoslovenske književnosti

Lista počinje Crnjanskim ("Kod Hiperborejaca"), završava se Lebovićem ("Semper idem")...

Kako i po kojim kriterijumima izabrati 10 najboljih, a ne izostaviti bar još toliko ili više podjednako dobrih, ako ne i "boljih" romana? Šta uopšte čini jedan roman boljim od drugog?

"Sa zidova u kući poskidao sam tako sve vrijedne slike poznatih autora. Ostavio sam samo one koji su mi nekako dotakli život. Tako je i s ovim popisom..."

"Uprkos evidentnoj dominaciji pisaca u nadmoćno muškom svetu književnosti, trudio sam se da ne previdim autorke koje su hrabro stupale u to patrijarhalno okruženje..."

Od Miloša Crnjanskog (tri puta) i Andrića, do Tišme, Dubravke Ugrešić i Slobodana Selenića...