Građani Izraela glasaju za političke opcije koje predstavljaju njihov etnički, verski, svetonazorni bekgrаund, a često ulogu igra i geografsko poreklo (da li njihovi preci dolaze iz Evrope, Afrike ili Azije), zato nema velikog prelivanja glasova i glavna bitka se vodi oko mobilizacije vlastitog biračkog tela i demotivacije protivničkog.
Svako „pleme“ ima svoju partiju, čak i svog dugovečnog lidera, sa izuzetkom dela desnog centra, gde je general Gadi Ajzenkot popunio prostor koji je ostao prazan iza generala Benija Ganca.
Likud je od Menahema Begina bio stranka radničke klase i Mizraha, odnosno Jevreja poreklom iz Afrike i Azije, nastanjenih uglavnom na periferijama i u gradovima izgrađenim tokom pedesetih i šezdesetih godina. Demokrate, bivši laburisti, predstavljaju laički deo populacije, uglavnom evropskog porekla i levo orijentisan.
Koalicija „Zajedno“ i partija generala Gadija Ajzenkota „Jašar“ imaju biračku bazu u cionističkom, umereno desničarskom, vrlo blago religioznom delu društva. Ultranacionalisti ili religijski cionisti glasaju za „Snagu Izraela“ i „Religijski cionizam“. Ultraortodoksni Jevreji imaju dve partije: Šas i Ujedinjeni judaizam Tore. Prvi su Sefardi, a drugi su Aškenazi. I Jevreji iz bivšeg SSSR-a imaju svoju stranku „Naš dom Izrael“, dok Arapi imaju Raam i Zajedničku listu.
Rezultati izbora za Kneset potvrdili su cementiranost podela, uslovno rečeno, plemenskih zajednica u Izraelu. Praktično, ne postoji fluidnost birača, odnosno čak ni 7. oktobar nije uspeo značajnije da pomeri biračko telo iz ucrtanih rovova. Kompletna izborna borba se igrala i igra se na ubeđivanju vlastitih birača da izađu na birališta i kampanji obeshrabrivanja protivničkih glasača, što će reći da je jedina varijabila izlaznost na izborima. Pokušaj Netanjahua da ospori izborne rezultate tobožnjim uplivom Katara u izbornu kampanju završio se neslavno, pošto su sva kompetentna tela, počev od izborne komisije, konstatovala da izborni rezultat nije uslovljen stranim uticajem.
Veliko iznenađenje izbora bila je visoka izlaznost, pogotovo arapskih građana Izraela, preko 70 odsto. Prvi put je, procentualno, manje-više izašao isti broj Jevreja i Arapa, što je rezultiralo dupliranjem broja poslanika sa arapske dve liste, sa deset na 19 poslanika.
Praktično, Arapi nisu izašli tako masovno na izbore od Druge intifade 2000. godine. Glavni motor masovnog izlaska Arapa nije bio novac koji su, navodno, poslali Katar i Turska, već dugogodišnje rasističke i vulgarne izjave ekstremističkih ministara Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotriha.
Predsednik Izraela Isak Hercog dao je lideru partije „Jašar“ generalu Gadiju Ajzenkotu mandat da formira vladu. Imenovani mandatar je postavio četiri uslova za kreiranje većinske koalicije u Knesetu: prihvatiti Izrael kao jevrejsku i demokratsku državu; obavezati se na poštovanje principa Deklaracije o nezavisnosti; pristati na obavezu služenja vojnog ili civilnog roka; priznavanje Hamasa kao terorističke organizacije.
Netanjahu je pokušao da spreči konstituisanje novog saziva Kneseta i ulaže velike napore da onemogući formiranje vlade u kojoj ne bi bilo mesta za njega, odnosno da kreira uslove od pre pet-šest godina kada je održano pet izbora pre nego što je sa ekstremistima i ultraortodoksnim Jevrejima stigao do apsolutne većine.
Malo je verovatno da će taj plan uspeti ovog puta Netanjahuu, budući da su u opoziciji naučili lekciju i savršeno shvataju da nije neophodno formirati novu izvršnu vlast da bi demontirali Netanjahuov sistem.
Već je postignut dogovor oko izbora novog predsednika Kneseta – favorit je član stranke „Jašar“ Matan Kahana – što će omogućiti preuzimanje kontrole nad parlamentarnom agendom i samim tim usvajanjem zakona pre nego što se formira nova vlada.
Netanjahu je pokušavao na sve načine da sačuva mesto na čelu parlamenta njegovom vernom saborcu Amiru Ohani. Međutim, svi ti napori su bili uzaludni jer se Ajzenkot pojavio sa 61 potpisom, to jest apsolutnom većinom, za smenu Ohane i po slovu zakona u ovoj nedelji Netanjahuov čovek na čelu Kneseta će morati da sazove sednicu na kojoj će biti smenjen.
Podsetimo, Kneset može da usvoji zakone koji bi onemogućili Netanjahua da postane ponovo premijer ili da usvoji odluku o kreiranju istražne komisije za 7. oktobar. Zato je Netanjahu zapretio Ajzenkotu da neće pristati na pregovore o vladi nacionalnog jedinstva ako bude smenjen Ohana sa funkcije predsednika parlamenta. Ta Bibijeva pretnja nije impresionirala generala Ajzenkota, naprotiv.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se














