Da li vam je nedostajao klupski fudbal? Jeste li jedva čekali ovaj vikend da se konačno vratite fudbalskim maratonima? Znamo kako se osjećate, jer tako se osjećamo i mi. Ali isto tako nam je ovaj vikend djelovao kao svojevrsni antiklimaks. Neki su bili umorni od slavlja, drugi su bili psihički razbijeni od još jednog posrtanja, treći valjda šokirani predugim odmorom. Kada se podvuče crta, osim ono što se kaže čast izuzecima, većinom smo gledali nekakvu slabašnu imitaciju onoga što smo očekivali i čemu smo se radovali.
A i priče su nastavljene tamo gdje su stale. Evo, recimo, uzmite Arsenal. Oni su uradili sve da ovaj odmor iskoriste maksimalno, čak deset igrača su vratili sa reprezentativnih okupljanja jer su, navodno, bili povrijeđeni. Sve što je trebalo da više ne slušaju priču o flašama i proklizavanjima je da dobiju Southampton. Ozbiljna je to ekipa, Tonda Eckert je u svom prvom samostalnom poslu lijepo posložio stvari, nisu izgubili utakmicu još od sredine januara, ali ipak, Arsenal je bio favorit. Arsenal je ovo morao dobiti.
Naravno, prije svega jer su još uvijek bili u igri za trofej, za trostruku krunu, ali i zato da bi puni samopouzdanja dočekali završnicu sezone. A njima se desilo potpuno suprotno – opet su predmet šprdnje, a kad se ljudi šprdaju s tobom nije ti lako. I nije lako igrati. A nije to prvi put.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
