
Srbija i EU: Odsudni 9. maj
Ili zašto Vučićev odlazak u Moskvu može da bude kraj EU integracija Srbije
Ili zašto Vučićev odlazak u Moskvu može da bude kraj EU integracija Srbije
Povratila se parola studentskih protesta iz 1996/97 – „Beograd je svet", ali svet nije više isti
Skup "15. za 15" bio je nekoliko puta veći nego Vučićev kontramiting od 19. aprila 2019. Ali, i da je bilo pet miliona u subotu u Beogradu, Vučić opet ne bi popustio i predao se bez borbe (što ne znači i za sve njegove saradnike) zato što je njegova frustracija od 5. oktobra i njegovo reakcionarno ponašanje prema tom datumu upravo osnova njegovog zavetništva
Generacija Z je gejming generacija. I ona savršeno igra ovu igru. Imaju neviđenu disciplinu. Ne pale se na laži. I to vam je to! I to vam je sve ovo
Vodič kroz najveći protest u istoriji Srbije...
S obzirom na aktuelnu situaciju na terenu, pitanje je da li bi SNS i dalje logistički bila jača na izborima, čak i uz (para)državne resurse na raspolaganju
Ili, zašto srpska opozicija nema svoj plenum i Nišku deklaraciju
I najbolja definicija pobunjenih studenata "ustavne patriote". Vojvodina je tu samo manir
Nevučićevska, probuđena i omasovljena Srbija vidi paralele sa Miloševićevim mitingom pred poraz od Koštunice. Kad je čak obećavao građanima standard za kupovinu bele tehnike koju su građani ipak obnovili za vreme DOS. Uz svu logistiku i medijsko budženje brojki, Vučić nije uspeo da ospori masovnost i energiju protesta protiv njega širom Srbije
Da li je ijedan ambasador strane sile zaista bio prijatelj Srbije?
Zamislite hipotetičku nadrealnu situaciju: da postoji ona velika Jugoslavija i da treba sprovesti savezne izbore. Na primer predsedničke. I da su dva glavna protivkandidata Vučić i Milanović. Verovatno bi HDZ kao manje zlo glasao za Vučića, a srpska opozicija za Milanovića u nedostatku svog jakog lidera
Moguće da je „vlada u senci" kao britanski izum podesna samo za dvopartijske sisteme razvijene demokratije, ali zašto bi bila nepodesna za društvo podeljeno kao srpsko?
Sve što se dešava širom Srbije otvara i pitanja o intelektualcima u jednom društvu i zbog čega su neophodni da bi se zaštitila demokratija i njene vrednosti koje čuvaju prava pojedinca
Može li građansko nezadovoljstvo da se pretvori u opipljivu političku promenu?
U režimskoj medijskoj kampanji (kriznom pi-aru) zamene teza, izvlačenja iz konteksta, i sramnog etiketiranja čak je naznačeno da proteste u Novom Sadu "predvodi ortak ustaše Stjepana Mesića i čovek kome je Srebrenica genocid", misleći na Aleksandra Popova
Dobar deo srpskog javnog mnjenja zahvatio je nihilizam koji se ogleda u histeričnoj nadi da će Putin presuditi Zapadu nuklearkama i kompenzovati naše proćerdane devedesete godine koje su civilizacijski i mentalno unazadile Srbiju i srpstvo
...i da li smo ikada imali pravog prijatelja?