Oduvijek je to bio magičan grad koji privlači sve i svakoga, od Laze Kostića, preko Igora Stravinskog i Predraga Matvejevića, pa do Peggy Guggenheim i evo sada Jeffa Bezosa. Naveo sam ih samo nekoliko i da, baš svi znamo da se radi o Veneciji. Čarobnom gradu-republici, koji je nastao na bogatstvu proisteklom iz trgovine s Levantom i posebnih veza s onemoćalim Bizantom te kasnijim turbulentnim odnosima s Osmanskim Carstvom.
Nije toliko očito uzročno-posljedično povezano, ali dekadencija Venecije počinje s prvom pojavom turizma u tom gradu, za vrijeme 18. stoljeća. Posljednje je to stoljeće Mletačke Republike, ali ujedno i stoljeće u kojem su okončani svi ratovi s Osmanskim Carstvom i početkom kojega je na kraju krajeva uspostavljena današnja granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali je tada i stvorena ona demografska slika u zaleđu Dalmacije koja je vrijedila sve do rata 1991.-1995. godine.
Od tada postoji i fenomen Neuma i Sutorine kao morskog koridora kojim se Dubrovačka Republika željela odvojiti od Venecije, zahvaljujući čemu danas Bosna i Hercegovina ima izlaz na more. Konačno, u tu je Dalmaciju u 18. stoljeću Venecija dosta novaca i resursa uložila, shvaćajući da im je to jedini posjed na Jadranu na kojem su značajno proširili teritorij, pokušavajući onda osmisliti što napraviti s toliko zemlje i s novim katoličko-pravoslavnim morlačkim stanovništvom.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se
