Nije trebalo puno. Nije trebala ni puna sedmica, ni nešto malo više od devedeset minuta. Prošli vikend smo ih – kad kažemo mi, mislimo na nas u Fudbalu ponedjeljkom, ali i mainstream medije generalno – proglasili ekipom koja je u kontroli, koja izgleda kao da zna šta radi i koja sve to što radi radi poput budućeg prvaka.
Ovaj vikend Arsenal se spustio petnaest stanica do Fulham Broadwaya, sve sa šest bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Chelsea i – nakon što je Stamford Bridge napustio s jednim bodom i istom bodovnom prednošću nad Chelseajom – mnog su (ili smo?) počeli da sumnjaju.
“Zapiši ti u tom tvom Fudbalu ponedjeljkom odmah sada, Arsenal će završiti iza Liverpoola”, stigla je prva poruka, pa onda još jedna o mentalnim patuljcima, pa jedna koja je spominjala Manchester United, ali nju smo ipak odlučili ignorisati.
Međutim, da se narativ o Arsenalu brzo promijenio, to je činjenica. Iako ekipa Mikela Artete i dalje sjedi na vrhu i iako je prošla još jedan težak izazov tek relativno okrznuta, automatski se aktivirala priča o sposobnosti njihove psihe da se nose s očekivanjem. Ili iz današnje pozicije, da se nose s tim da se o njima počelo pričati kao o prvacima.
Dobro je pitanje da li je Arsenal u zapadnom Londonu osvojio jedan ili izgubio dva boda. Jer nakon što je isključen Moises Caicedo, očekivalo se da će Topnici imati otvoren put prema pobjedi. Ali ne ide to tek tako, ne u ovakvoj ligi i ne u ovakvoj sezoni.
To što smo u drugom dijelu gledali manje-više izjednačenu utakmicu, u kojoj je Chelsea prvi poveo, ne mora značiti da će Arteta i njegovi izabranici (opet) psihički pasti samo jer su propustili slaviti. Ili znači?
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
