Kada konačno pomisliš da je vrijeme za nešto neočekivano od Manchestera, desi se dijametralno suprotno. Sve bude baš onako kako je logično, kako bi moralo biti. I slobodno uzmite u obzir da subjekat ovdje u množini.
Ali krenimo s onim Manchesterom koji je izgubio. Jer onaj koji gubi je u ovim našim modernim vremenima uvijek interesantnija tema. United je prije dvije sedmice u posljednjim sekundama s penala srušio neugodni Burnley, a kako je to savršeno naučio onaj njihov kosati navijač, United nikada ne pobjeđuje dva puta zaredom. Otkako je Ruben Amorim zasjeo na klupu Uniteda, njegova ekipa nije uvezala dvije pobjede.
A razlog tome možda i nije nedostatak kontinuiteta u pravom smislu te riječi. Jer čini se da United u kontinuitetu igra isto. Možda je to subjektivni utisak, ali iz vikenda u vikend oni imaju solidne periode, pogotovo u početnim fazama utakmice, koji se onda s vremenom istope i pretvore u rane koje protivnik koristi.
Amorimov United ima kontinuitet igre do te mjere da mu se protivnici prilično lako prilagode. I čekaju da se otvori neka rupa, jer je jasno da će United ostaviti tu rupu prije ili kasnije. Tako je gotovo svake sedmice, tako je bilo i ove nedjelje na Etihadu. NIšta novo, ništa iznenađujuće, ništa drugačije. I čini se da je toga svjestan i sam Amorim, ali i da nema nikakvu namjeru da odustane od svoje filozofije. Koja možda na papiru djeluje dobro, možda čak i u podacima koje iščitava iz utakmica, ali ne djeluje dobro u bodovima. Jer ne donese li im nešto individualni kvalitet, United gubi. I nije teško shvatiti da im sistem ne donosi ništa.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
