Kada konačno pomisliš da je vrijeme za nešto neočekivano od Manchestera, desi se dijametralno suprotno. Sve bude baš onako kako je logično, kako bi moralo biti. I slobodno uzmite u obzir da subjekat ovdje u množini.
Ali krenimo s onim Manchesterom koji je izgubio. Jer onaj koji gubi je u ovim našim modernim vremenima uvijek interesantnija tema. United je prije dvije sedmice u posljednjim sekundama s penala srušio neugodni Burnley, a kako je to savršeno naučio onaj njihov kosati navijač, United nikada ne pobjeđuje dva puta zaredom. Otkako je Ruben Amorim zasjeo na klupu Uniteda, njegova ekipa nije uvezala dvije pobjede.
A razlog tome možda i nije nedostatak kontinuiteta u pravom smislu te riječi. Jer čini se da United u kontinuitetu igra isto. Možda je to subjektivni utisak, ali iz vikenda u vikend oni imaju solidne periode, pogotovo u početnim fazama utakmice, koji se onda s vremenom istope i pretvore u rane koje protivnik koristi.
Amorimov United ima kontinuitet igre do te mjere da mu se protivnici prilično lako prilagode. I čekaju da se otvori neka rupa, jer je jasno da će United ostaviti tu rupu prije ili kasnije. Tako je gotovo svake sedmice, tako je bilo i ove nedjelje na Etihadu. NIšta novo, ništa iznenađujuće, ništa drugačije. I čini se da je toga svjestan i sam Amorim, ali i da nema nikakvu namjeru da odustane od svoje filozofije. Koja možda na papiru djeluje dobro, možda čak i u podacima koje iščitava iz utakmica, ali ne djeluje dobro u bodovima. Jer ne donese li im nešto individualni kvalitet, United gubi. I nije teško shvatiti da im sistem ne donosi ništa.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
