Rekordna, 18 titula prvaka je u vlasništvu Boston Seltiksa. Očekivali smo veliku borbu u finalu koja je uglavnom izostala. Seltiksi su svoje uradili, a Dalas se potpuno raspao.
Da li je u pitanju kvalitet protivnika, sopstveni strah, nedostatak goriva u ključnom trenutku ili sve pomalo – teško je reći. Uglavnom Mevsi su izgledali kao ekipa koja je zalutala u finale i ako izuzmemo bljeskove u trećoj i četvrtoj utakmici jednostavno nisu bili dostojan protivnik.
Seltiksi od dolaska Breda Stivensa na mjesto trenera konstantno streme ka vrhu lige. Stivensa je u Boston doveo Deni Ejndž i mladi trener se gotovo odmah predstavio kao briljantan taktičar. Međutim, pod ogromnim pritiskom domaćih medija koji su u Bostonu posebno nemilosrdni, te ličnom frustracijom zbog posrtanja u plejo-fu Stivens je doslovno pregorio na klupi i preselio se u kancelariju – konkretno na mjesto predsjednika košarkaških operacija dok je trenersku poziciju prepustio namrgođenom Imeu Udoki, koji je donio novu energiju. Ispostaviće se kasnije i promiskuitetno ponašanje, u organizaciju opterećenu slavnom prošlošću.
Tokom finala prije dvije godine Boston nije bio spreman, ni dovoljno iskusan. Poraženi su od Voriorsa iako su vodili 1:0 i 2:1. Nukleus tima, iako mlad, tako je još jednom ostao kratkih rukava, nakon što su gotovo redovno dolazili do finala Istoka. Na ljeto, Udokina preljuba sa članicom stručnog štaba je postala javna i on je zaradio suspenziju. Prvi pomocnik Vil Hardi je dobio ponudu Jute da preuzme klupu tog tima i odjednom je Boston ostao bez rješenja za prvog trenera. Na kraju, izbor je pao na malo poznatog Džoa Mazulu.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
