Sport

A lepo je rekao da je cilj košarke ubaciti loptu u koš

Euroliga je druga najbolja liga na svijetu. Kako igrački i trenerski segment sa svojim specifičnostima utječu na konačni proizvod - igru samu?

Željko Obradović i Kevin Punter / Marko Metlas / imago sportfotodienst / Profimedia
jul 30 2023, 05:00

Podeli

Četvrti (i poslednji) nastavak u serijalu tekstova u Evroligi na Velikim pričama

***

Posljednje izdanje Eurolige bilo je jedno od najboljih u zadnjih nekoliko sezona. Potvrdu za to najlakše je dobiti pogledom na tablicu regularne sezone. Čak 56 posto pobjeda trebalo je Fenerbahçeu i Žalgirisu da uhvate posljednje vlakove te kao osmi i sedmi uđu u play-off s omjerom 19-15. Ispod crte ostala je Baskonija s 18-16 te Crvena Zvezda i Anadolu Efes sa 17-17. Zakleti fanovi Eurolige ponosno su mogli mahati tom tablicom ispred nosa njihovim ideološkim neprijateljima u vidu ljubitelja NBA i trljati im na nos takozvani paritet.

Ah, taj paritet. Mokri san Adama Silvera i Asocijacije. Logika iza famoznog pariteta je jasna: što su ekipe ujednačenije i gušće poredane na tablici s razlikom od pobjede ili dvije, to je takmičenje zanimljivije. Zašto? Zato što se više ekipa bori za neki cilj; play-off ili titulu. To opet posljedično dovodi do utakmica jačeg intenziteta, većeg zanimanja medija i publike, bolja je atmosfera na utakmicama i ostalo. Euroliga je u tome definitivno uspjela prošle sezone.

A onda je nakon regularne sezone došao i play-off u kojem su čak 4 serije odigrane na maksimalnih pet utakmica u kojima je bilo koševa sa zvukom sirene (šifra: Punter i šifra: Sloukas), preokreta, makljaža i vrhunskih individualnih performansi.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price