Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.
***
na Veliki petak, 18. aprila 2025.
S tobom se, dragi Basara, ja opet, uglavnom, slažem. Osim što nisam siguran da vjerujem i u šta od svega onog što revolucije, trgovi, pobune, ali i partije, parlamenti, politički izbori podrazumijevaju i donose, osim što vjerujem u mogućnost da čovjek, sam ili u grupi ljudi, mijenja sebe i one oko sebe. Dakle, ako je riječ o srpskim studentima, oni mogu promijeniti sebe, a hoće li pritom mijenjati srpsko društvo, o tome zaista ništa ne znam. Ili znam da će ga promijeniti u onoj mjeri, onako i onoliko koliko promijene sebe.
Inače, početkom opsade Sarajeva, koja je u mnogo čemu do danas ostala početak svih početaka, one koji su zasjeli na dobro uređene, ukopane i betonirane artiljerijske položaje, koje im je prethodnih mjeseci pripremala JNA, ili koji su sa snajperskim puškama u rukama zasjeli na okolne čuke, s kojih se grad i građani u njemu vide kao lutke u lutkinoj kući, instantno se nazvalo – papcima. Riječ, naravno, nije bila nova. U vrijeme moga ranog sarajevskog odrastanja i stasavanja, kada sam učio jezik ulice koji se u tom trenutku značajno razlikovao od jezika kojim se govorilo kod nas u kući, ali i od jezika koji sam učio u prvih sedam godina života, po malom i ubavom dalmatinskom ribarsko-turističkog seocetu Drveniku, riječ papak bila je slabije frekventna izvedenica riječi papan.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
