Nikad bolje

Kako su me jednom uhapsili zbog Filipa Davida

On je u Beogradu ostao kada su svi njegovi otišli. Ostao je da čuva Beograd i Srbiju od onih koji su ga tretirali kao psa

Filip Davic / Foto VP/Nedeljnik
apr 25 2025, 05:37

Podeli

Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.  

***

na Veliki petak, 18. aprila 2025.

S tobom se, dragi Basara, ja opet, uglavnom, slažem. Osim što nisam siguran da vjerujem i u šta od svega onog što revolucije, trgovi, pobune, ali i partije, parlamenti, politički izbori podrazumijevaju i donose, osim što vjerujem u mogućnost da čovjek, sam ili u grupi ljudi, mijenja sebe i one oko sebe. Dakle, ako je riječ o srpskim studentima, oni mogu promijeniti sebe, a hoće li pritom mijenjati srpsko društvo, o tome zaista ništa ne znam. Ili znam da će ga promijeniti u onoj mjeri, onako i onoliko koliko promijene sebe.

Inače, početkom opsade Sarajeva, koja je u mnogo čemu do danas ostala početak svih početaka, one koji su zasjeli na dobro uređene, ukopane i betonirane artiljerijske položaje, koje im je prethodnih mjeseci pripremala JNA, ili koji su sa snajperskim puškama u rukama zasjeli na okolne čuke, s kojih se grad i građani u njemu vide kao lutke u lutkinoj kući, instantno se nazvalo – papcima. Riječ, naravno, nije bila nova. U vrijeme moga ranog sarajevskog odrastanja i stasavanja, kada sam učio jezik ulice koji se u tom trenutku značajno razlikovao od jezika kojim se govorilo kod nas u kući, ali i od jezika koji sam učio u prvih sedam godina života, po malom i ubavom dalmatinskom ribarsko-turističkog seocetu Drveniku, riječ papak bila je slabije frekventna izvedenica riječi papan.

Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate

Velike price