Sluškinjina priča nam se sad dešava

Upravo dok ovo pišem, sudbine žena širom svijeta pokazuju da Gilead nije fikcija. Izraelski vojnici se slikaju sa vešom palestinskih žena dok se optužbe seksualnog nasilja protiv Palestinki odbacuju, Avganistanke i dalje ne mogu na fakultet, Amerikanke ne mogu na siguran abortus, a u Sjevernoj Africi i dalje je običaj da ženama sakate genitalije.

Ponegdje će na terasi okačiti krvav čaršav nakon prve bračne noći, zloupotrebiti prenatalni test da na vrijeme urade abortus ako je ne daj bože djevojčica, a negdje će ipak dopustiti djevojčici da se rodi, a onda je, dok je još maloljetna udati, za odraslog muškarca.

Gilead je fiktivna teokratska diktatura iz romana “Sluškinjina priča” Margaret Atwood i istoimene serije, ali inspiracija za Gilead je isključivo stvarnost.

Inspiracija za diktatorski sistem Gileada

Za vrijeme desničarske vojne diktature u Argentini (1976–1983), između 10.000 i 30.000 ljudi (svih onih za koje se sumnjalo da su ljevičari ili da imaju veze sa njima) mučeno je i ubijeno. Neke žene su zatvarali trudne, a neke su zatrudnjele u zatočeništvu jer su ih vojnici silovali. Trudnice su držali živim dok se ne porode, a onda bi ih ubijali. Smatra se da je oko 500 beba tako ukradeno majkama i dato vojnim i policijskim parovima (i ostalima koje je režim favorizovao).