Kultura

La Sociedad de la Nieve: Jesmo li sposobni za empatiju

Intenzivna priča o tomu kako riješiti moralne, pravne i vjerske dileme pred jedinom opcijom za opstanak: jesti mrtve, tko će se time baviti i kako. U filmu i sami ste odjednom u olupini aviona s istim pitanjima, strahovima, ali i ogromnom, oslobađajućom empatijom

Society of the Snow / Supplied by LMK / imago stock&people / Profimedia
feb 08 2024, 05:00

Podeli

U startu priznajem da sam u višestrukoj prednosti pred čitateljima i možebitnim gledateljima, onima koji su već pogledali i onima koje želim potaknuti i ohrabriti da pogledaju Netflixov film ”La Sociedad de la Nieve” (”Society of the Snow”, što bismo na našem jeziku preveli kao ”Snježno bratstvo”), američko-španjolsku dramsku koprodukciju pod redateljskom palicom Joséa Antonija Bayone.

O tragediji urugvajskog aviona 1972. godine u Andama i o 16 preživjelih koji su to postali nakon užasnih 72 dana jer su bili primorani jesti tijela stradalih, čitam od puberteta. Knjigu, nabavljenu u novembru u Buenos Airesu, a po kojoj je nastao film, čitam drugi puta temeljito. Pričom smo se bavili u školi pisanja tijekom novinarskog studija (1982. – 1985.). Proveo sam posljednja dva mjeseca istražujući (ponovno) sve povezano s nesrećom i epopejom onih koji su se vratili.

Napokon, film mi, s urugvajskim i argentinskim glumcima, u ušima zvuči previše intimno – ta, ne samo što se govori na španjolskom, jeziku na kojem sam odrastao i formiran, književno i estetski, prije svega, već i budi strašnu melankoliju jer kao da čujem sebe unatrag 40 godina, kada sam isto svakodnevno funkcionirao na dijalektu obiju obala Río de la Plate – lunfardo.

Ne pravim se važan niti se ispričavam, samo želim biti iskren prema čitateljima jer ne mogu kriti niti da je riječ o priči koja me je usmjerila prema novinarskom pozivu i poslu, niti da rijetko u životu javno preporučujem filmove, a kamoli mogu kriti da sam dosta suza gutao ne samo dok sam nekoliko puta pogledao ”La Sociedad de la Nieve” (tek u petom gledanju svi detalji sjedaju na svoje mjesto, ali potrebna su najmanje dva gledanja da se obuhvati priča: prvo da se upoznamo s njom, drugi put da stvar sagledamo iz kuta glavnog lika i naratora, čak ne iz kuta izuzetnog redatelja Bayone) nego i dok sam se prisiljavao da opet gledam i slušam preživjele što imam priliku činiti, koliko pamtim, od 1988. naovamo (ako je ranije neko živo televizijsko svjedočanstvo meni uletjelo, ja to, čini mi se, ne pamtim).

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price